Koja je najekonomičnija brzina automobila?

Proizvođači automobila već godinama govore vozačima da je najbolja moguća brzina za uštedu goriva 88,5 km / h. Ali manje. Koji auto? Pet automobila korišteno je kao ispitni predmet u studiji o učinkovitosti goriva iz 2005. godine. Pokazalo se da su kod svih najbolji rezultati postignuti s manje od 64 km na sat, dok je u samo dva modela najbolja učinkovitost postignuta ispod 32 km na sat.

Automobili u prosjeku troše 40 posto više goriva kada putuju 112 kilometara na sat nego 80 kilometara na sat. Zaključak izvještaja vrlo je jednostavan: “Što se sporije vozite svojim vozilom, manje ćete goriva potrošiti.”

Ne troši se samo brza vožnja novac; moderni su automobili tiši nego prije. To daje dojam da automobil vozi glatko, pa vozači ne mijenjaju brzine onoliko često koliko bi trebali. Vožnja brzinom od 64 km / h u šestoj brzini troši 20 posto manje goriva od vožnje istom brzinom u četvrtoj brzini.

Utječe na učinkovitost goriva u klima uređajima, kao i 4,54 litre na 1,6 km. Ako odlučite otvoriti prozor, ovaj ćete put potrošiti više benzina zbog kompromisa koji napravite u aerodinamici. Čak i zbog stereo uređaja u automobilu trošite više goriva.

Na najnovijem Svjetskom prvenstvu, britanski su navijači kružili okolo sa zastavama Svetog Georga obješenim na prozorima automobila. Ispitivanja na Sveučilištu u Manchesteru, škola za građevinsko zrakoplovno zrakoplovstvo i mehaniku, pokazala su da mahanje zastavom na vozilu srednje veličine košta dodatnu litru goriva na sat zbog otpora vjetra pri vožnji brzinom od 48 km / h.
Milijarde dolara benzina troše svake godine u Sjedinjenim Državama vozači s prekomjernom težinom. Amerikanci godišnje potroše 938 milijuna galona više goriva nego 1960. Između 1960. i 2002. prosječna težina američkog građanina porasla je za 11 kg. 2006. godine istraživači sa Sveučilišta Illinois otkrili su da bi prijevoz toliko dodatne težine cestom, po cijeni od 3 dolara po galonu, zemlju koštao 7,7 milijuna dolara dnevno, 2 USD godišnje. Otkrilo je da iznosi 8 milijardi.

Postoje i druge prednosti krstarenja pravom brzinom. Centar za energetska istraživanja kaže da bi zagađenje CO2 koje bi se izbjeglo ako se svi britanski vozači pridržavaju ograničenja brzine od 120 km / h bilo jednako uklanjanju 3 milijuna Fordovih automobila s ceste.

Kako djeluje teleskop?

Teleskop fokusira zvjezdanu svjetlost. Okular čini isto, ali budući da teleskop prikuplja više svjetlosti, slika je svjetlija i detaljnija. Prvi teleskopi koristili su konkavnu leću za fokusiranje svjetlosti. Zovu se refraktivni teleskopi jer je svjetlost savijena, “prelomljena” od stakla. Primjer: povećalo. Leća koncentrira sunčevu svjetlost. Kad se fokusira, gustoća je dovoljno velika da zapali papir ili pertle.

Zapravo, leća stvara malu sliku Sunca (ili drugog izvora svjetlosti) u “žarišnoj ravnini”. Pokušajte s povećalom i stolnom lampom. Leća teleskopa također stvara sliku predmeta koji se promatra u žarišnoj ravnini. Za detaljnu sliku potrebno je koristiti povećalo (okular).

Dva glavna elementa loma: leća objektiva za fokusiranje svjetlosti i okular (okularni) za promatranje slike. Obično na oba kraja cijevi. Nedostatak loma: fokus se malo razlikuje u različitim bojama, pa se zvijezde čine okružene bojom (kromatska aberacija).

Isaac Newton izumio je refleksni teleskop 1668. godine. Fokuser svjetla koristio je konkavno zrcalo umjesto leće, a pogreška u boji je uklonjena. Ogledalo teleskopa uvijeno je poput zrcala za brijanje. Također stvara sliku svjetlosti u žarišnoj ravnini. Možete pregledati kupaonsku svjetiljku.

Ostale prednosti zrcala: 1) Zahtijeva samo jednu ravnu površinu. 2) Budući da se može podupirati straga, može se proizvesti i veći bez davanja struka. Zbog toga su svi veliki teleskopi reflektirajući. Najveći reflektor s lećom od 102 cm izrađen je na zvjezdarnici Yerkes blizu Chicaga (1897.).

Mala ravna ogledala mogu se dodatno koristiti za ugodno gledanje, ali glavno načelo teleskopa uvijek je Objective + okular (ili kamera). Teleskop bi trebao biti postavljen za stabilan postolje, a idealno bi bilo da zvijezdu na nebu koja se pomiče prati dok se Zemlja okreće.

Ekvatorijalni nosač: Lako ga je pratiti, ali glomazan. Ugradnja sub-azimuta: Kompaktan, ali računalno upravljan za istovremeno praćenje oko dvije osi.

Gdje se nalazi donja čeljust?

U licu je četrnaest kostiju. Od njih donja i gornja čeljusna kost zajedno čine čeljust. U kosti donje čeljusti, poput kosti gornje čeljusti, nalaze se šupljine u vlaknastom tkivu s 32 zuba. Zubi su tvrde građe nalik kostiju koje se nalaze u gornjoj i donjoj čeljusti ljudi i mnogih životinja. Zubi su najteži dio našeg tijela. Mišići u glavi pomažu u žvakanju i gutanju. Ti mišići također stvaraju izraze lica poput smijeha ili grimasiranja. Sustav mišića i tetiva povezuje glavu s kralježnicom, ključnom kosti i lopaticom. Ti mišići i tetive kontroliraju kretanje glave.
Datoteka činjenica: Donja je čeljust jedini pokretni koštani dio lica. Postoje 32 stalna zuba, po 16 u svakoj čeljusti. Svaka čeljust ima 4 sjekutića, 2 očnjaka, 4 pretkutnjaka i 6 kutnjaka.

Gdje je najmanja kost u našem tijelu?

Najmanja kost u našem tijelu naziva se stremenom. Ova se kost nalazi u srednjem uhu i dio je sustava koji u mozak prenosi zvučne signale. Dugo samo 3 mm, stremen je otprilike veličine zrna riže. Dno stremena povezano je s membranom koja se naziva ovalni prozor i nakon te membrane započinje unutarnje uho. Povezan je s još dvije male kosti zvane čekić i nakovanj. Sve tri kosti su pričvršćene na bubnjić, gdje se sakuplja zvuk prije nego što se pošalje u mozak kao živčani signal.

Uho je vrlo važan organ za održavanje ravnoteže. Bez osjećaja za ravnotežu ne možemo držati tijelo uspravno, a kad se pokušavamo pomaknuti, spotaknemo se i padnemo.

Datoteka činjenica: Neki se ljudi razbole kada putuju brodom, automobilom, vlakom ili avionom. Bolest pokreta uzrokovana je pretjeranom stimulacijom organa u šupljini. Međutim, istraživači još ne znaju zašto je nekim ljudima lakše navigirati se nego drugima.

Što vam se može dogoditi ako živite na letačkoj liniji?

Veliki štap smrznute mokraće .. Ništa se slično nije dogodilo i nikada se neće dogoditi.

Avioni nikada ne prazne toaletni otpad u zrak. Taj se otpad sakuplja u spremnike koji se prazne kad avion sleti. Poduzimaju se sve mjere opreza za sigurnost tih spremnika. Čak i ako ludi pilot želi isprazniti ovaj spremnik, pristup ovom spremniku je moguće samo izvan aviona.

U vrlo rijetkim slučajevima led može pasti s zrakoplova. Kroz britanski zračni prostor godišnje prođe i do tri milijuna zrakoplova; Uprava civilnog zrakoplovstva zaprimi samo 20 ili 30 žalbi na problem tijekom istog razdoblja. Samo pet padajućih komada leda udarati ljude.

U srpnju 2009. ledeni blok veličine nogometne lopte slomio je krov automobila u Leicestershireu.To je utvrđeno kao nepravilna nakupina tuče kad na tom području nije zabilježen let.
Ako bi led padao iz aviona, bilo bi to zato što se voda koja se skuplja na krilima na velikoj visini smrzava (koja se topi kad avion sleti) ili zato što voda u ventilacijskom sustavu zrakoplova curi iz neispravne brtve u trup aviona.

Plava kemikalija dodaje se vodi u zahodima zrakoplova kako bi joj zadala miris ili otopila krutine, ali plavi blok leda koji bi mogao pasti iz zrakoplova može nastati samo opskrbnom cijevi.
Pravila Federalne uprave za zrakoplovstvo u SAD-u također su stroga. Nijednog Amerikanca nikada nije pogodilo po glavi bilo što što pada iz zahoda aviona. Sve žalbe upućene FHK-u zbog smeđih stvari koje padaju s neba podudaraju se s razdobljem migracije ptica. ptice koje jedu borovnice i ne mogu se kontrolirati.

Moderni vlakovi u Engleskoj nose spremnik za zadržavanje, baš kao i avioni, ali neki stariji vlakovi odlažu toaletni otpad na tračnice.

Britanska obala ima više od 20 000 cjevovoda koji odvode nepročišćenu kanalizaciju u more. Ova „Kombinirana kanalizacija“, ili skraćeno BLT, smatrana je krajnjim utočištem protiv opasnosti od prelijevanja urbane kanalizacijske mreže, ali zbog jakih kiša nad posljednjih nekoliko ljeta, neka U kontinuiranoj je upotrebi. Kao rezultat toga, u Vodiču za dobre plaže koji je 2009. godine pripremilo Društvo za zaštitu mora, polovica britanskih plaža ocijenjena je neplivanjem.

Odmarališta koja ne zadovoljavaju određeni standard uključuju Rock u Cornwallu, Sandgate u Kentu i St. Postoje i vruće točke poput West Sandsa u Andrewsu, najlošije ocijenjene britanske plaže u posljednjih osam godina.

Toliko loše da je Europska unija tužila Ujedinjeno Kraljevstvo zbog potpune zabrane ispuštanja s BLT-a.

CIJENE KNJIGOVODSTVENIH USLUGA

Kod potrage za odgovarajućim knjigovodstvenim servisom, prva stvar koju poduzetnici obično traže su što niže cijene knjigovodstvenih usluga. To je naravno razumljivo, no kao što smo već pojasnili nikako ne smije biti jedini faktor u odlučivanju. Znači li to da što je cijena usluge veća, automatski je i usluga bolja? Naravno da to nije pravilo.

Sumnjivo niske cijene uglavnom sugeriraju nisku razinu usluge i pitanje je možete li se u potpunosti osloniti na tu uslugu. No i previsoke cijene knjigovodstvenih usluga ne znače da je to automatski super knjigovodstvo i da ste bez brige. Pogledajmo kako se kreću cjenici knjigovodstvenih usluga.

Cjenik knjigovodstvenih usluga

Cjenik knjigovodstvenih usluga ovisi o više faktora, najčešći su: imate li tvrtku, obrt, OPG ili nešto četvrto? U pravilu, najskuplje je knjigovodstvo za tvrtke dok je knjigovodstvo obrta jednostavnije i jeftinije. Također, cjenik usluge ovisi kojom se djelatnošću bavite, koliko zaposlenika imate, jeste li u sastavu PDV-a, broju dokumenata i računa koji generirate svaki mjesec, kakav obujam poslovanja imate itd. Dakle kao što vidite, postoji dosta faktora o kojima ovisi cijena.

Kada se radi o tvrtkama cijene se uglavnom kreću od 1000 Kn za poduzeće sa jednim zaposlenim i manjim brojem računa (cca 30-40 ulaznih i isto toliko izlaznih) pa na više. Cijena za obrte uglavnom kreće od 600 Kn za najjednostavnije stvari pa na više.

Kada dogovarate cijenu usluga za svoje poduzeće dobro pazite da na kraju točno znate što dobivate za svoj novac, da ne bi na kraju ispalo da ste po vašem mišljenju dogovorili super cijenu, a s druge strane gotovo svaka usluga se naplaćuje posebno pa vaš mjesečni iznos ispada puno veći nego što ste mislili.

Dakle morate znati naplaćuju li se godišnji izvještaji posebno, naplaćuju li se tromjesečni izvještaji posebno, ako vam hitno trebaju obrade nekih dokumenata – je li to u cijeni, ako dođe do nadzora od strane porezne uprave – plaća li se prisustvo vašeg knjigovođe posebno itd? Ovo su samo neki od primjera gdje cijena može biti veća nego što ste pretpostavili.

Dakle kada ste se dogovorili za cjenik knjigovodstvenih usluga, moraju vam apsolutno sve stavke biti potpuno jasne. Kao što je više puta napomenuto, izbor knjigovođe je vrlo važna stvar i zato se je bolje na početku više potruditi i pronaći točno ono što vam odgovara, a to znači da u godinama koje su pred vama vi više ne morate razmišljati o tome, već samo o svom poslu.

KAKO POBIJEDITI STRES U ZRELOJ DOBI?

Osnovni socijalni čimbenik koji je značajan za smanjenje stresa koji vodi prema ubrzanom starenju jest prisutnost i podrška drugih ljudi, dok je psihološki čimbenik i percepcija su presudni za psihofizičko zdravlje.

Socijalna podrška može imati dvostruku ulogu u sprječavanju stresa i ublažavanju negativnih djelovanja doživljenog stresa. U zreloj dobi postoje individualne razlike utjecaja stresa na njihovo zdravlje. Svi utjecaji u interakciji i njihovo djelovanje je izraženo u različitoj životnoj dobi.

Studije pokazuju da ljudi pokazuju stabilnost u svom ponašanju tijekom njihova života a razlike nastaju među pojedincima kada su pod povećanim stresorima povezanim sa socioekonomskim statusom, obrazovanjem i zdravljem.

Glavni preduvjeti uspješne pobjede nad stresom su zadovoljstvo životom, psihološko i funkcionalno stanje te podrška okoline. Iako u zreloj dobi, organizmu treba duže da se vrati u početno stanje nakon izlaganja stresu, istraživanja pokazuju da stabilna osobnost osobe, socijalna podrška i pozitivno zdravstveno ponašanje, može itekako pomoći osobi da u svom životu smanji stres odnosno promijeni u pozitivan način života na dugoročno.

Važnost uloge obitelji je veoma povezana sa manjkom stresa kod osoba zrelije dobi.

Istraživanje je pokazalo da muškarci gubitak svoje supruge doživljavaju više stresno od žena jer imaju manje bliskih osoba izvan braka. To dakako upućuje da osobama zrele dobi itekako treba pružiti veću pažnji u kontroli njihovog zdravlja i pomoć pri pronalaženju načina da se riješe stresa i briga.

Kako se još može riješiti stresa osoba zrele dobi?

Osoba koja uspješno stari, koja je odlučila ostati aktivna-tjelesno, intelektualno, emocionalno i socijalno, mudrije će shvatiti kako se riješiti stresa. Osobe zrele dobi su općenito osjetljiviji dio populacije, pogotovo stoga što se javljaju neke specifične okolnosti (stresori) koje im mogu narušiti kvalitetu života. Najčešći ti stresori su umirovljenje, udovištvo, promjene zdravstvenog stanja, stresovi uvjetovani ratnim gubitcima. U svakodnevnom životu, osoba zrele dobi koja je doživjela mnoge prijetnje, pritiske i sukobe koji u osobama izazivaju doživljaje suosjećanja, bijesa, ogorčenja, tjeskobe i straha, teško se mogu oduprijeti snažnoj i dugotrajnoj izloženosti stresu. Stres se ne može ukloniti ili smanjiti u kratkom roku. Smetnje koje osobe doživljavaju poput svakodnevnih glavobolja, nesanice, nemira, tjeskobe, rastresenosti, neodlučnosti, potištenosti, apatija, povlačenje, gubitak apetita, vrlo teško se mogu riješiti. No, okončanjem stresnih situacija, organizam može nadvladati te smetnje unutarnjom snagom i ubrzo se vratiti u stanje psihofizičke ravnoteže. Potrebno je da nađu smisao života, da se suoče sa stresom, a za to, osobama zrele dobi može, također pomoći i bogato životno iskustvo.

Potrebno je vratiti samopoštovanje koje je ugroženo, a to se može uz podršku, razumijevanje poteškoća te se na taj način lakše suočiti sa stresom. Pokušati izbjeći preveliku razdvojenost od obitelji, što češći kontakti i duži boravak sa bliskim osobama, također može pomoći smanjiti napetost, uznemirenost i nesigurnost.

Nezadovoljstvo je jedan od posljedica utjecaja stresa. Nije bitno koja je vrsta stresa, važno je u što većoj mjeri izbjegavati ga ili, ako je moguće potpuno ga ukloniti. Dovoljno je samo malo hrabrosti. Usudite se!

NEDAVNO OTKRIVENI NOVI MAJANSKI TRAGOVI CIVILIZACIJE

Chacchoben je relativno novo otkriće kako za turiste tako i lokalno stanovništvo koje će tek početi zarađivati na vrijednim iskopinama / Po majanskim proračunima propast svijeta će nastupiti 2012. godine kada se iscrpe sve kombinacije velikog ciklusa dugačkih brojeva/Ti „primitivni“ ljudi posjeduju znanja i moći čiji je izvor daleko i nedostižan je gledajući kroz prizmu običnog povjesničara.

Tko je god je ikad stupio na meksičko tlo, morao je osjetiti neodoljivu privlačnost i zov posebnih vibracija koje te tjeraju da u njemu ostaneš zauvijek. Zemlja kaktusa, ljute hrane, mariachia, tequile, prekrasnih plaža i zamamne prirode, svake godine spomenutim stereotipovima puni turističku blagajnu u svim dijelovima Meksika iako njegova infrastruktura još uvijek nije ravnomjerno raspoređena na čitavom teritoriju. Jedan od tih dijelova koji se tek upustio u turističku djelatnost je južna obala Meksika i mjesto Costa Maya, još uvijek sačuvana od graditelja gigantskih hotela i već zacrtane turističke budućnosti.

Europski turisti klasično ljetovanje kombiniraju s obilaskom značajnih povijesnih lokaliteta. Kulturno – povijesni privlačni faktori mogu se podijeliti u majanska arheološka nalazišta i spomenike, kolonijalne gradove te tipična majanska sela. Jedno od takvih područja i nalazište majanskih ruševina pod nazivom Chacchoben koje spada u spomenuto područje Costa Maye na južnoj karipskoj obali blizu turističkog središta Cancun. Unutrašnjost područja obrasla je gustom prašumom i tu prirodnu, još uvijek neistraženu idilu povremeno zatekne tipično manje majansko ribarsko selo sagrađeno prije mnogo stoljeća. Chacchoben je relativno novo otkriće kako za turiste tako i lokalno stanovništva koje će tek početi zarađivati na vrijednim iskopinama. Istraživanja područja započela su 1994. godine i od tada su iskopani i raščišćeni najvažniji dijelovi koji čine jezgru čitavog kompleksa koji se proteže kroz 70 hektara zemlje i na kojem se nalaze skupine različitih strukturnih građevina. Novije ruševine Chacchobena (na majanskom „Crveni kukuruz“) obnovili su stručnjaci Nacionalnog Instituta povijesti i antropologije (I.N.A.H.). Godinama je to nalazište bilo u vlasništvu meksičkog zemljoposjednika koji je ograničavao pristup ruševinama i parničio se s vlastima oko zemljišta. Nekoliko naraštaja nije znalo kakvo se blago krije ispod zarasle vegetacije. Kada su započeli otkopavanje, kamioni su nosili zemlju u najbliža sela koju su stanovnici kasnije koristili u poljoprivredi. Spor je rješen tako da nalazište spada u nacionalno zaštićeno područje otvoreno od prošle godine za posjetitelje, sa skromnim snack barom na ulazu, a farmer je sagradio novu kuću odmah do nalazišta s ogromnim poljima mrkve.

Civilizacija nastala iz kukuruza
Chaccoben je sagrađen oko 200. godine prije Krista te spada u staro doba tog područja, a sadašnje građevine datiraju iz 700. godine nakon Krista. Prva piramida je ujedno i najviši objekt u sklopu nalazišta i nedostupna je penjačima zbog potencijalne opasnosti, ruševnosti objekta te uobičajnog vandalizma posjetitelja. Sastoji se od klasičnih karakteristika konstrukcije piramida i sadržava unutrašnje nenatkriveno dvorište u kojem se nekada nalazio glavni oltar. Na unutrašnjoj strani zidova mogu se pronaći i slikovni prikazi ciklusa Sunca i Venere, vrlo važni aspekti majanske astrologije. Osim glavne, postoji još jedna, dobro očuva piramida, a na objema se nalaze hijeroglifski natpisi.

Pretpostavlja se da je Chacchoben bio jedan od glavnih središta na području regije Petén. Uspoređujući arhitektonski stil konstrukcije, zaobljene rubove piramida i njihove nagibe, znanstvenici tvrde da taj stil gradnje više sliči piramidama na području sjevernog Belizea, nego sjevernog Yucatana, središta majanske civilizacije. Neke od čudesnih karakteristika su i monolitni kružni oltari, od kojih se na glavnom može vidjeti “izgriženi” hijeroglifski tekst. Uz dvije osnovne piramide postoji još uvijek mogućnost postojanja velikih sakrivenih konstrukcija koje čekaju svjetlo dana. Prva plemena doselila su se na ove prostore u kasnom predklasičnom razdoblju (otprilike 200 godina pr.K.) i formirala mala naselja oko jezera dok su se početkom klasičnog perioda počele graditi palače i glavna središta poglavara. Otkrićem poljoprivredne djelatnosti, Maye su prekinule nomadsku tradiciju, započele normalan život te postavile temeljnu bazu za razvoj budućih civilizacija.

Kukuruz, ne samo da je bio osnova majanske prehrane, već i krucijalni dio njihove religije. Prema njihovom vjerovanju Bog je, naime, iz trećeg pokušaja, stvorio čovjeka iz kukuruza. Kroz klasično razdoblje (380-980g.) civilizacija Maya doživjela je svoj procvat i tada se većina plemena udružila, započela stvarati novi život na jednom mjestu, počela koristiti samo jedan numerički i pisani sustav hijeroglifa na temelju znanja koja su im prenijeli Olmeci te jedinstven način obrade zemljišta. Ukupno dvanaest plemena živjelo je u različitim dijelovima Amerike poput Chiapasa na zapadnoj granici Guatemale ili Yucatanske skupine. No, najvrijedniji ostaci civilizacije pripadaju guatemalanskoj skupini koja je iza sebe ostavila vrlo značajnu Svetu knjigu, Popul Vuh, „knjigu vijeća“ zajednice poglavara naroda Quiche. Drevna knjiga pisana je mitološkim jezikom, neopterećenim kronologijom i tumačenjem događaja i govori o samim počecima stvaranja svijeta i čovjeka. Za proučavanje civilizacije Maya sačuvano je mnogo spomenika materijalne kulture, ali vrlo malo djela duhovnog stvaralaštva. Različita plemena sa sobom su donijela i različite dijalekte koji su se u klasičnom peridu također stopili u jedinstveni majanski jezik. Pleme prije Maya, znameniti Olmeci, utemeljili su drevnu znanost, posebno astronomiju i njihova umijeća su Maye nakon ujedinjavanja doveli do vrhunca. Poznato je, naime, da su Maye već u ono vrijeme izračunali kalendarsku godinu od 365 dana. Osim spomenutog, sastavili su i Sorkin, religijski kalendar (20 mjeseci od 30 dana) čije su značajke i proračune poznavala samo trojica izabranih. Pomoću tog kalendara izračuvala su se rađanja kraljeva, Bogova, pratio horoskop koji je njima predstavljao vrlo vrijednog i preciznog pokazatelja karakteristika i sposobnosti pojedinca koji je svojim osobinama trebao pridonijeti zajednici. Mayanski proračuni su bili izuzetno točni, precizniji rezultati nisu dobiveni ni u 20. stoljeću. Po njihovim proračunima propast svijeta će nastupiti 2012. godine po našem kalendaru, kada će se iscrpiti sve kombinacije velikog ciklusa dugačkih brojeva.

Maye su također imale vrlo razrađeni klasni sustav (kralj svećenik, njegovi nasljednici, bogataši (trgovci), ratnici, zanatlije i seljaci kojih je bilo najviše) i ako je spadao u treću klasu, pojedinac je vrlo teško mogao postati ratnikom, osim ako njegov horoskop nije pokazao drukčije. Vrlo važan kalendar je i Solarni kalendar, od 18 mjeseci od kojih se svaki sastoji od 20 dana. Kada bi zbrojili dane i mjesece godina bi imala 360 dana. Maye su imale poseban mjesec koji se sastojao od 5 dana kojih su shvaćali kao poklon Bogova kojima se su predavali kroz različite rituale samožrtvovanja. Sva otkrića i informacije zapisivali su se u specijalne majanske knjige koje su sadržavale informacije o brojevima, religijskim ritualnima, astronimiji i povijesti. Tisuće knjiga i bezbroj informacija izgubilo se pod pritiskom pokrštavanja te napredne civilizacije.

Povlastice “Velike Crne Brade”
Mayanski indijanci vjerovali su u život poslije smrti i imali su vrlo jasno razrađenu ideju o tome što se s dušom događa nakon izdaha preminuloga tisućljećima prije Krista. Vjerovalo se da gornji sloj predstavlja raj, središnji Zemlju, a donji podzemni život kojeg su nazivali Mental. Sunce je svakim danom svake godine putovalo istim slojevima i označavalo ekvinocij i solsticij i budući da nakon prolaska kroz podzemlje svakim danom ipak izašlo, tako se vjerovalo da i duša može, nakon prolaska kroz mnoga iskušenja i klopke podzemlja, jednog dana dospjeti u gornji sloj .Vjerovalo se u dualizam dobra i zla, u kojem je jedno bez drugoga nemoguće i nepotpuno (nešto slično jing-jang filozofiji). Mayanski svećenici koji tijekom sakralnih ceremonija uživali su halucinogene droge i upražnjavli vrlo bolne rituale kako bi stekli specifične invokativne vizije i postali otvoreni kanal za direktnu komunikaciju s Bogovima i precima.

Poznati francuski istraživač 19. stoljeća, Augustus Le Plongeon naučio je majanski jezik te im se uspio približiti kao niti jedan istraživač prije njega. Maye su mu dale nadimak „Velika Crna Brada“ i dopustili su mu pristup svetim obredima koje do tada niti jedan stranac nije vidio. Svjedočio je nevjerojatnim fenomenima koje su izvodili mudraci i vračevi na osnovu čega je zaključio da ti „primitivni“ ljudi posjeduju znanja i moći čiji je izvor daleko i nedostižan je gledajući kroz prizmu običnog povjesničara. Pronađeni i odgonetnuti natpisi s ruševina kao majansku pradomovinu navode davno potonuli kontinent Mu koji je Le Plongeu poistovjetio s drevnom Atlantidom i naveo Maye kao začetnike velike civilizacije Indije, Mezopotamije i Egipta, čija su različita svjedočanstva opisana u mnogim knjigama koje obrađuju mitološke momente kroz sustav analogije.

Rađanje nove religije
Vrlo dugo, jedini izvor informacija o drevnim kulturama i dostignućima bila su pristrana izvješća svećenika koji su zajedno s brutalnim konkvistadorima osvajali majanska područja i bili glavnim uzrokom brojnih predrasuda u razumijevanju drevne civilizacije iz jednostavnog straha od nepoznatog i nerazumljivog. To je i jedan od razloga zbog čega je kultura Maya i danas u mnogim svojim segmentima ostala enigma za povjesničare i etnologe (ako zaobiđemo Dänikenovu teoriju o vanzemaljcima). Konkvistadori su s urođenicima postupali uglavnom kao i s robljem. Bartolome las Casas u knjizi objavljenoj 1552. godine „Kratko izvješće o uništenju Indija“ tvrdi da je u četrdeset godina od posljedica osvajanja umrlo oko 15 milijuna ljudi. „Indijanski narodi o kojima sad raspravljamo čine ogavne protuprirodne grijehe poput građana Sodome. Jedu ljudsko meso, žrtvuju ljude bogovima i ne odriču se tog zla ni uz upozorenja ako prethodno nisu pokoreni oružjem..“ Španjolci su rušili hramove, spaljivali kodekse, uništavali figure i skulpture bogova kao „vražje“ djelo uvjereni da je Kristijaniziranje moguće samo uništenjem starih božanstava. U povijesnoj osobi Juan Diega, kojeg je Papa Ivan Pavao II. u svetištu Gospe Guadalupske (zaštitnice meksičkog naroda) proglasio svetim, zbog svojih ukazanja predstavlja svjedočanstvo rođenja meksikanskog naroda. Kult Gospe Guadalupske proširio se i zahvaljujući mnogobrojnim čudima koja su joj pripisana, a u histografiji se navodi da je poslije ukazanja Juanu Diegu oko 15 tisuća urođenika svakog tjedna tražilo krštenje i da se u sedam godina nakon ukazanja obratilo oko osam milijuna Indiosa. I kad su urođenici prigrlili katoličanstvo, nad njihovo obraćenje nadvio se crni oblak masonstva i protestantizma koji je dopirao iz Sjedinjenih Država te koji je rezultirao progonom i pokoljem svećenstva. Danas se i dalje vode borbe oko religioznih i socioloških pitanja Meksika čiju glavnu riječ vodi SAD. Bez obzira na veliki utjecaj katoličanstva u zemljama Srednje i Južne Amerike, SAD podupire revolucionarne vlade koje vode kampanju protiv katoličke Crkve. Jednakom bezobzirnošću crpe prirodna bogatstva i blaga uz pomoć kojih bi neke od zemalja mogle živjeti u blagostanju. U Meksiku SAD pokazuje najveći interes prema izvorima petroleja, budući je poznato da ta država ima najveće i najbogatije izvore u svijetu. Zajednički protukatolički front kapitalizma, marksizma i masonstva nije nigdje u svijetu tako jasno izražen kao u suvremenom Meksiku i to ne samo u jedinstvu protukatoličke akcije već i u samom jedinstvenom vodstvu.

ODIJEVAJTE SE PREMA IZGLEDU SVOGA TIJELA

Svakodnevno biramo odijevne predmete za različite prilike. Iako nas mudra izreka uči da odijelo ne čini čovjeka, mnogo vremena provodimo tražeći dobitne modne kombinacije. Da bi vam olakšali izbor evo i nekoliko korisnih modnih savjeta. Kako dobiti efekat dužih nogu? Ukoliko spadate u kategoriju niskih žena vjerujte da uz par trikova možete izgledati mnogo više nego što zapravo jeste. Nosite dugačke ogrlice, kraće kragne i kombinirajte kontrastne boje. Izaberite žutu i ljubičastu ili čak klasičniju kombinaciju crvenu i crnu odjeću. Oko struka stavite kaiš sa dužim krajevima koji će vam padati niz nogu. Takođe, kada budete birali obuću birajte onu sa što manje kaiševa oko članaka.

Visoke žene trebale bi nositi slojevitu odjeću. Obucite topić preko majica ili dužu tuniku preko sukanja. Oko struka remen i neka kraća ogrlica je ono što će vas vizualno skratiti. Za visoke osobe nisu ni previše kratke ini previše duge suknje. Dakle, ona pristojna dužina do koljena će vrlo lijepo izgledati na ženama ovakve građe.

Žene sa tijelom u obliku kruške, koje imaju jače bokove, trebale bi nositi svjetlije boje za gornji dio tijela a tamnije suknje ili hlače. Haljine koje slobodno padaju i prate liniju vašeg tijela najbolja su kombinacija za žene ovakve građe. Također, okomite linije i detalji na odjeći vizualno sužavaju problematične dijelove tijela.

Osobe koje su imaju izraženji gornji dio tijela, takozvani jabučasti oblik, trebaju izbjegavati odjeću s mnogo detalja. Uski krojevi od prozirnog materijala će samo istaknuti nedostatke. Radije se odlučite za svjetlije boje sukanja i hlača, a tamnije majice s V izrezom. Naramenice jednostavno odaberite iz uporabe jer će vas one još više proširiti u gornjem dijelu tijela.

Na kraju ove priče najvažnije je da upoznate svoje nedostatke, da ih zavolite i naučite da se nosite s njima. Samo mali detalj i promjena u stilu vašeg odijevanja može učiniti das se ponosite svojim izgledom. Razmišljajte kada kupujete odjeću o svemu o onome što trebate na tijelu istaknuti a šta prikriti. Nakon ovako birane odjeće sigurno ćete se osjećati zadovoljnije kada se naredni put pogledate u zrcalo.

POMORCI I NJIHOV SVIJET

Nema gore stvari nego slušati nezadovoljnog Amerikanca koji je krstarenje platio 500-tinjak dolara i misli da je time kupio farmu s početka 19. stoljeća sa svim robovima koji su tu samo da bi njemu bilo udobno. Industrija putničkih brodova toliko je preplavila more, da se teško zagledati u ocean i ne vidjeti svjetleće lampice iza kojih zapravo blješti kič i strahovita malograđanština.

Na prvi šok se čovjek nekako unaprijed pripremi, znajući da mu fotografije putničkih brodova s Interneta ili doživljaji poznanika niti približno ne mogu dočarati veličinu i veličanstvenost osjećaja kada s dva kofera staneš ispod „diva“ od 50 metara visine i 300 dužine (što bi odgovaralo veličini zgrade od 11 katova) i čekaš nekoga da dođe po tebe i uvede te u sasvim novi, nepoznati svijet. S jedne strane uznemirujuće, a s druge opustajuće jer znaš da nemaš apsolutno nikakvu kontrolu i da se jednostavno valja prepustiti sudbini. Početke moje fotografske karijere na putničkom brodu, na svu sreću, dijelila je mlada 21-godišnja Marina iz Splita koju su za 10-tak dana prebacili na drugi brod, dok je meni budućnost bila zacrtana na dotičnom Grandeur of the Seas, koji pripada jednoj od najvećih svjetskih cruise kompanija, Royal Caribbean.

Sa svojih 28 brodova i 2 nova u izgradnji RCCL dijeli brodove u tri kategorije, a Grandeur po veličini spada u vision klasu, dok veći „divovi“ spadaju u kategoriju voyager brodova. Grandeur, čija je izgradnja koštala oko 350 milijuna dolara, prima oko 1200 putnika i 700 članova posade. Većina vlasništva kompanije nalazi se u dionicama američkih židova, godišnja zarada broji se u milijardama dolara i ponudom destinacija oni pokrivaju gotovo čitavu zemaljsku kuglu. Kompanija je kupila i svoj privatni otok pod nazivom Labadee, koji se nalazi na sjeveru otočja Haiti. Uz RCCL, Carneval, Holland America i još nebrojeno mnogo cruise kompanija danas je gotovo nemoguće odmarati oči na otvorenoj palubi i promatrati ocean, a da se u kadru ne pojavi neki svjetleći hotel, odnosno mini grad.

Prvi susret s „obećanom zemljom“

Baviti se sa svojevrsnom McDonald´s fotografijom u kojoj se u rezultatima rada pojedinih fotografa u timu ne smije vidjeti različitost, pokušati objasniti gojaznim Amerikancima da je, fotografirajući portrete ispred kičastih platnenih pozadina koje oponašaju posljednju noć na Titanicu, fotoaparat samo preslik postojećeg stanja, a da se za ostalo moraju obratiti estetskoj kirurgiji, čovjeka nekad dovede do ludila. Nema gore stvari nego smješkasti se ženi u najboljim godinama s najgorom mogućom kilažom koja ti preko ramena kaže da će kupiti fotografiju samo ako ju napraviš 20 kila mršavijom. A od toga živiš, a nemaš digitalni fotolaboratorij, već prastare mašine koje moraš prihvatiti kao najveće prijatelje. U samim počecima fotografiranja putnika prilikom ukrcaja, primijetila sam da strahovito puno ljudi sjedi u kolicima te mi se probudilo određeno sažaljenje nad količinom invalida koji krstare oceanom. Zbunjenost koja je na meni bila prilično vidljiva, dešavala se svaki put kad bi određena osoba bez problema ustala iz kolica i namjestila se u neku pozu ispred fotoaparata. Tada sam shvatila da ih je većina toliko lijena da im se ne da hodati ili to tjelesna težina ne dopušta. Stoga je sasvim normalno na cesti u Americi vidjeti hrpu takvih kolica koji se reguliraju dalijanskim upravljačem, sa zapiknutom američkom zastavicom koja strši iza naslona.

Pod povećalom Hrvata

Pa ipak, počeci su najljepši i najintrigantniji. Ako uzmemo u obzir činjenicu da na brodu radi oko 70 posto muškaraca i 30 posto žena u raznim odjelima, tada treba shvatiti i činjenicu da je svaka nova individua ženskog roda pod ogromnim povećalom jednih i drugih. Muški dio vreba novi plijen, dok ženski žustro čuva već stečenu lovinu nakon dugotrajne potrage. Marina i ja otkrile smo te čari kada smo prvi puta otišle na crew party. Kako je lijepo bilo u tom čušpajzu od 56 nacija čuti jedno obično: „Dobro veče.“ Netko te razumije i ti nekoga razumiješ. Prva naša zabava među posadom većinom se sastojala od skrivanja iza povećih leđa Hrvata i držanja noktima za ogradu otvorene palube. Mora da su nam se, promatrajući izraz naših lica, Hrvati itekako u početku smijali. Ono što je zanimljivo kad si u tim situacijama žensko jest, da divni naši državljani točno osjećaju da ti je potrebna njihova zaštita, ali da te u isto vrijeme testiraju kakva si i kod kojeg ćeš se prvo slomiti. I što je najbolje ti to znaš, i pokušavaš sa svima ostati u jednakim odnosima, tako da se nitko u tom smislu ne osjeća privilegiranim. Moram priznati da nikada nisam bila ponosnija na državu i ljude kojima moji korijeni pripadaju. Hrvati na putničkim brodovima rade najodgovornije poslove, odnosno pokreću i održavaju brodove i većina ih radi u makini. Koliko god se nama u Hrvatskoj činilo da smo lijeni ljudi i da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja u kojoj u sred poslovnog dana ne možeš naći slobodno mjesto u kafićima, promijeni situaciju i vidjet ćeš kako smo itekako radišni i disciplinirani kad nas se dobro plati. Prosječan dan bilo kojeg strojara i oficira izgleda otprilike ovako: Dizanje u 6 ili 7 sati i rad na strojevima ili uredu do 12. Pauza za ručak i sat vremena da čovik „ubi oko“ i onda ponovo najmanje do 6 ili 7 (najčešće dulje). Tu su i noćna dežurstva, gvardije, koje se izmijenjuju svaka 4 sata. Tako da je vremena toliko malo koliko je puno odgovornosti, što znači da od svih destinacija u kojima brod pristaje, naši pomorci možda dva puta tijekom ugovora siđu s broda. A kad je u pitanju odgovornost s kojom se oni snose tu se svaki drugi hotelski odjel na brodu može smatrati kompletno nepotrebnim (zabavljači, fotografi, kurpjei, prodavači…).

Brod mora stići u luku na minutu, što znači da motori moraju presti. Jer ako kasni brod, propadaju svi aranžmani putnika koji su se predbilježili na turističke obilaske mjesta i otoka. Tada se mijenja program svih ostalih odjela na brodu. A nema gore stvari nego slušati nezadovoljnog Amerikanca koji je cruise platio 500-tinjak dolara i misli da je time kupio farmu s početka 19. stoljeća sa svim robovima koji su tu samo da bi njemu bilo udobno. Kada netko pomisli na krstarenje oceanom, najčešće pomisli na jet set i šljokice i ekskluzivu društvenog miljea koji bježi od očiju javnosti. Na žalost, radi se o jeftinim aranžmanima koje si može priuštiti svaki Hrvat s prosječnim primanjima, ako izuzmemo troškove avionske karte. Šljokice da, ali jet set i ekskluziva nikako. Industrija putničkih brodova toliko je preplavila samo more, da se teško zagledati u ocean i ne vidjeti svjetleće lampice iza kojih zapravo blješti kič i strahovita malograđanština. Pravilo u principu glasi: ili ćeš dobro zarađivati na cruisevima od 5-7 dana na Karibima gdje se vrtiš u krug (većinom je to Jamaica, Meksiko i svi otoci koji na filmu sa Johnny Deepom izgledaju savršeno, ali u stvarnosti ti se srce stegne kad vidiš sirotinju ljudi i prirodnih ljepota koje se ne daju usporediti s biserom našeg Jadrana). Ili je zarada loša, ali obiđeš pola svijeta kao što se desilo meni (čitava Skandinavija, Engleska, Francuska, Irska, Rusija, Quebec, Kanada, pa onda Bermude, Meksiko, Jamaica itd).

Na prvom mjestu zaštita okoliša

Naravno, s našim pomorcima i strojarima je sasvim druga priča. Oni imaju dosta povoljne ugovore (3 mjeseca na brodu, tri kući) i fiksna plaća im je više nego solidna, no takvi uvjeti zaista pristaju naporu i odgovornosti posla kojeg obavljaju. Svaki član posade dužan je savladati rukovanje protupožarnim bocama za plastiku, papir, drvo, razne kemikalije i elektroničke sustave. Tako da barem jednom tijednom svi sudjeluju u vježbama spašavanja (boat drill) i bez obzira što je to možda jedini dan i vrijeme u tjednu kada imaš prilike izaći s broda, svi moraju biti prisutni. U slučaju bilo kakvog izlijevanja nepoželjnih tvari u more, na svakom RCCL brodu djeluju mobilne BRAVO grupe za sprečavanje širenja mrlja. Na prvom mjestu prioriteta kompanije RCCL nalazi se sustav zaštite okoliša i to najčešće zbog brojnih potencijalnih tužbi čija se odšteta kreće u milijunskim brojkama.

Robovi 21. stoljeća

Kako preko dana, tako i navečer u jedinstvenim situacijama kada se imaju prilike opustiti, naši oficiri su pod povećalom, pogotovo ženskih putnica ako uzmemo u obzir moć koju ima uniforma. Tu svaki član posade treba biti izuzetno oprezan, jer, kako brodske priče kažu, skoro 30 posto gostiju na brod dolaze zbog sudskih tužbi, od kojih je najčešća sexual hurrastmant (seksualno maltretiranje), na što su Amerikanci vrlo osjetljivi. Postoje striktna pravila za posadu, pogotovo oficire, koja ulazak u putnički prostor dozvoljava samo u uniformi i kojima je dužina brade i kose pravilnikom određena u milimetrima. Dok sjediš u uniformi smiješ otkopčati gumb na sakou, no ako želiš uzeti pepeljaru sa susjednog stola, moraš se ponovo zakopčati. Zbog svih tih banalnih detalja, naši oficiri rijetko ulaze u putnički dio i službene uniforme te radije popiju piće u crew baru u radnom odijelu ili kuhaju domaću morsku „spizu“ u makini.

Jedna od najtežih stvari na putničkim brodovima jest zadržati svoju privatnost. U klaustrofobičnim kabinama s krevetima na kat koje dijeliš s cimericom nemoguće je opustiti se ili tuširati ako ste u isto vrijeme u kabini. Doduše, oficirske kabine su dosta veće i imaju najveću privilegiju – prozor, a samim time prirodnu svjetlost u kabini, koja može biti presudna u dnevnom raspoloženju. Kada radi sedam dana u tijednu, od 10 do19 sati na dan, čovjek izgubi pojam o vremenu i senzibilitetu prolaznosti. Dani nekada prolete, a nekada čovjek ne može vjerovati koliko se satova oko njega zaustavilo.

Tvoja prijašnja naobrazba, životno iskustvo i status apsolutno nikoga ne interesiraju. Po statusu i privilegijama jednak si svima, s Amerikancem kojem je ovo bijeg od neuspjeha na tlu i Filipincem koji sa svojom plaćom uzdržava obitelj od deset članova i na brodu ima tri puta bolje životne uvjete nego kod kuće. Najgora mora su početni treninzi koje svatko novi mora proći kad se ukrca na brod. Tipično američko ispiranje mozga. Shvatljivi i korisni su treninzi koji se tiču sigurnosti i situacija u opasnosti. Ali ova etička sprdačina svaku osobu koja je ikada imala svoj identitet navodi na očajnički smijeh. Procedura je slijedeća: “Ako vam pustimo video prilog koji traje pola sata o etici i toleranciji onda ćete svi kao i ostali pripadnici 56 nacija sa smješkom pozdravljati svoga bližnjega i osjetiti tu prekrasnu harmoniju ljudskih rasa“. Realnost je pokazala potpunu neučinkovitost te metode jer se svaka rasa i skupina drži isključivo za sebe. Svi znaju i osjećaju se zatočenima u zatvoru kojeg ne čuvaju ljudski čuvari (osim Nepalaca koji su većinom miroljubiviji od svakog labradora), već zeleni dolari zbog kojih su svi pristali na sve. Sjećam se kad su meni dragi naši pomorci govorili: “Mala možeš sa svima, ali nemoj da se čuje da si s nekim crnim završila.“ Pa ti puštaj video.

Što se krije iza sedam kora

Teško je zamisliti kako su se nekada pomorci snosili s ovakvim situacijama jer je tehnološki napredak gotovo u potpunosti zamijenio ljudski faktor koji se sve više pretvara u nadgledanje, a sve manje u proizvodnju. Budući da je također većinu svojih rođendana dočekao na brodovima, prisjetio se dobrih starih vremena, kada je biti pomorac bilo sasvim drukčiji stil života i posao nego danas. „Mi smo zaista robovi modernog doba. Živimo u svijetu u kojem za demokraciju nema mjesta i gdje čovjek, da bi uopće opstao na ovom poslu mora imati tvrdu kožu kako bi izdržao sve udarce koje prima. Kada primi dovoljno udaraca i kada mu koža dovoljno očvrsne, najčešće on sam počinje udarati sve koji mu se nađu na putu. Danas je puno teže navigavati nego prije. Tehnologija i kompjuterizacija nas je totalno ohladila i pretvorila u parazite (ne samo pomorce). Osjećaji nam postaju konfuzni i ne znamo se ljudski i prirodno prilagođavati običnom ljudskom odnosu. Takav svijet se nije smio desiti pomorcima. I prije je bilo teško navigavati, ali je bio prisutan osjećaj familijarnosti, što je olakšavalo navigaciju pa se u ta vremena ostajalo kudikamo duže na brodu i čovjek se vraćao kući s jednim potpuno različitim unutarnjim osjećajem.“