Autor: admin

Kod potrage za odgovarajućim knjigovodstvenim servisom, prva stvar koju poduzetnici obično traže su što niže cijene knjigovodstvenih usluga. To je naravno razumljivo, no kao što smo već pojasnili nikako ne smije biti jedini faktor u odlučivanju. Znači li to da što je cijena usluge veća, automatski je i usluga bolja? Naravno da to nije pravilo.

Sumnjivo niske cijene uglavnom sugeriraju nisku razinu usluge i pitanje je možete li se u potpunosti osloniti na tu uslugu. No i previsoke cijene knjigovodstvenih usluga ne znače da je to automatski super knjigovodstvo i da ste bez brige. Pogledajmo kako se kreću cjenici knjigovodstvenih usluga.

Cjenik knjigovodstvenih usluga

Cjenik knjigovodstvenih usluga ovisi o više faktora, najčešći su: imate li tvrtku, obrt, OPG ili nešto četvrto? U pravilu, najskuplje je knjigovodstvo za tvrtke dok je knjigovodstvo obrta jednostavnije i jeftinije. Također, cjenik usluge ovisi kojom se djelatnošću bavite, koliko zaposlenika imate, jeste li u sastavu PDV-a, broju dokumenata i računa koji generirate svaki mjesec, kakav obujam poslovanja imate itd. Dakle kao što vidite, postoji dosta faktora o kojima ovisi cijena.

Kada se radi o tvrtkama cijene se uglavnom kreću od 1000 Kn za poduzeće sa jednim zaposlenim i manjim brojem računa (cca 30-40 ulaznih i isto toliko izlaznih) pa na više. Cijena za obrte uglavnom kreće od 600 Kn za najjednostavnije stvari pa na više.

Kada dogovarate cijenu usluga za svoje poduzeće dobro pazite da na kraju točno znate što dobivate za svoj novac, da ne bi na kraju ispalo da ste po vašem mišljenju dogovorili super cijenu, a s druge strane gotovo svaka usluga se naplaćuje posebno pa vaš mjesečni iznos ispada puno veći nego što ste mislili.

Dakle morate znati naplaćuju li se godišnji izvještaji posebno, naplaćuju li se tromjesečni izvještaji posebno, ako vam hitno trebaju obrade nekih dokumenata – je li to u cijeni, ako dođe do nadzora od strane porezne uprave – plaća li se prisustvo vašeg knjigovođe posebno itd? Ovo su samo neki od primjera gdje cijena može biti veća nego što ste pretpostavili.

Dakle kada ste se dogovorili za cjenik knjigovodstvenih usluga, moraju vam apsolutno sve stavke biti potpuno jasne. Kao što je više puta napomenuto, izbor knjigovođe je vrlo važna stvar i zato se je bolje na početku više potruditi i pronaći točno ono što vam odgovara, a to znači da u godinama koje su pred vama vi više ne morate razmišljati o tome, već samo o svom poslu.

Osnovni socijalni čimbenik koji je značajan za smanjenje stresa koji vodi prema ubrzanom starenju jest prisutnost i podrška drugih ljudi, dok je psihološki čimbenik i percepcija su presudni za psihofizičko zdravlje.

Socijalna podrška može imati dvostruku ulogu u sprječavanju stresa i ublažavanju negativnih djelovanja doživljenog stresa. U zreloj dobi postoje individualne razlike utjecaja stresa na njihovo zdravlje. Svi utjecaji u interakciji i njihovo djelovanje je izraženo u različitoj životnoj dobi.

Studije pokazuju da ljudi pokazuju stabilnost u svom ponašanju tijekom njihova života a razlike nastaju među pojedincima kada su pod povećanim stresorima povezanim sa socioekonomskim statusom, obrazovanjem i zdravljem.

Glavni preduvjeti uspješne pobjede nad stresom su zadovoljstvo životom, psihološko i funkcionalno stanje te podrška okoline. Iako u zreloj dobi, organizmu treba duže da se vrati u početno stanje nakon izlaganja stresu, istraživanja pokazuju da stabilna osobnost osobe, socijalna podrška i pozitivno zdravstveno ponašanje, može itekako pomoći osobi da u svom životu smanji stres odnosno promijeni u pozitivan način života na dugoročno.

Važnost uloge obitelji je veoma povezana sa manjkom stresa kod osoba zrelije dobi.

Istraživanje je pokazalo da muškarci gubitak svoje supruge doživljavaju više stresno od žena jer imaju manje bliskih osoba izvan braka. To dakako upućuje da osobama zrele dobi itekako treba pružiti veću pažnji u kontroli njihovog zdravlja i pomoć pri pronalaženju načina da se riješe stresa i briga.

Kako se još može riješiti stresa osoba zrele dobi?

Osoba koja uspješno stari, koja je odlučila ostati aktivna-tjelesno, intelektualno, emocionalno i socijalno, mudrije će shvatiti kako se riješiti stresa. Osobe zrele dobi su općenito osjetljiviji dio populacije, pogotovo stoga što se javljaju neke specifične okolnosti (stresori) koje im mogu narušiti kvalitetu života. Najčešći ti stresori su umirovljenje, udovištvo, promjene zdravstvenog stanja, stresovi uvjetovani ratnim gubitcima. U svakodnevnom životu, osoba zrele dobi koja je doživjela mnoge prijetnje, pritiske i sukobe koji u osobama izazivaju doživljaje suosjećanja, bijesa, ogorčenja, tjeskobe i straha, teško se mogu oduprijeti snažnoj i dugotrajnoj izloženosti stresu. Stres se ne može ukloniti ili smanjiti u kratkom roku. Smetnje koje osobe doživljavaju poput svakodnevnih glavobolja, nesanice, nemira, tjeskobe, rastresenosti, neodlučnosti, potištenosti, apatija, povlačenje, gubitak apetita, vrlo teško se mogu riješiti. No, okončanjem stresnih situacija, organizam može nadvladati te smetnje unutarnjom snagom i ubrzo se vratiti u stanje psihofizičke ravnoteže. Potrebno je da nađu smisao života, da se suoče sa stresom, a za to, osobama zrele dobi može, također pomoći i bogato životno iskustvo.

Potrebno je vratiti samopoštovanje koje je ugroženo, a to se može uz podršku, razumijevanje poteškoća te se na taj način lakše suočiti sa stresom. Pokušati izbjeći preveliku razdvojenost od obitelji, što češći kontakti i duži boravak sa bliskim osobama, također može pomoći smanjiti napetost, uznemirenost i nesigurnost.

Nezadovoljstvo je jedan od posljedica utjecaja stresa. Nije bitno koja je vrsta stresa, važno je u što većoj mjeri izbjegavati ga ili, ako je moguće potpuno ga ukloniti. Dovoljno je samo malo hrabrosti. Usudite se!

Chacchoben je relativno novo otkriće kako za turiste tako i lokalno stanovništvo koje će tek početi zarađivati na vrijednim iskopinama / Po majanskim proračunima propast svijeta će nastupiti 2012. godine kada se iscrpe sve kombinacije velikog ciklusa dugačkih brojeva/Ti „primitivni“ ljudi posjeduju znanja i moći čiji je izvor daleko i nedostižan je gledajući kroz prizmu običnog povjesničara.

Tko je god je ikad stupio na meksičko tlo, morao je osjetiti neodoljivu privlačnost i zov posebnih vibracija koje te tjeraju da u njemu ostaneš zauvijek. Zemlja kaktusa, ljute hrane, mariachia, tequile, prekrasnih plaža i zamamne prirode, svake godine spomenutim stereotipovima puni turističku blagajnu u svim dijelovima Meksika iako njegova infrastruktura još uvijek nije ravnomjerno raspoređena na čitavom teritoriju. Jedan od tih dijelova koji se tek upustio u turističku djelatnost je južna obala Meksika i mjesto Costa Maya, još uvijek sačuvana od graditelja gigantskih hotela i već zacrtane turističke budućnosti.

Europski turisti klasično ljetovanje kombiniraju s obilaskom značajnih povijesnih lokaliteta. Kulturno – povijesni privlačni faktori mogu se podijeliti u majanska arheološka nalazišta i spomenike, kolonijalne gradove te tipična majanska sela. Jedno od takvih područja i nalazište majanskih ruševina pod nazivom Chacchoben koje spada u spomenuto područje Costa Maye na južnoj karipskoj obali blizu turističkog središta Cancun. Unutrašnjost područja obrasla je gustom prašumom i tu prirodnu, još uvijek neistraženu idilu povremeno zatekne tipično manje majansko ribarsko selo sagrađeno prije mnogo stoljeća. Chacchoben je relativno novo otkriće kako za turiste tako i lokalno stanovništva koje će tek početi zarađivati na vrijednim iskopinama. Istraživanja područja započela su 1994. godine i od tada su iskopani i raščišćeni najvažniji dijelovi koji čine jezgru čitavog kompleksa koji se proteže kroz 70 hektara zemlje i na kojem se nalaze skupine različitih strukturnih građevina. Novije ruševine Chacchobena (na majanskom „Crveni kukuruz“) obnovili su stručnjaci Nacionalnog Instituta povijesti i antropologije (I.N.A.H.). Godinama je to nalazište bilo u vlasništvu meksičkog zemljoposjednika koji je ograničavao pristup ruševinama i parničio se s vlastima oko zemljišta. Nekoliko naraštaja nije znalo kakvo se blago krije ispod zarasle vegetacije. Kada su započeli otkopavanje, kamioni su nosili zemlju u najbliža sela koju su stanovnici kasnije koristili u poljoprivredi. Spor je rješen tako da nalazište spada u nacionalno zaštićeno područje otvoreno od prošle godine za posjetitelje, sa skromnim snack barom na ulazu, a farmer je sagradio novu kuću odmah do nalazišta s ogromnim poljima mrkve.

Civilizacija nastala iz kukuruza
Chaccoben je sagrađen oko 200. godine prije Krista te spada u staro doba tog područja, a sadašnje građevine datiraju iz 700. godine nakon Krista. Prva piramida je ujedno i najviši objekt u sklopu nalazišta i nedostupna je penjačima zbog potencijalne opasnosti, ruševnosti objekta te uobičajnog vandalizma posjetitelja. Sastoji se od klasičnih karakteristika konstrukcije piramida i sadržava unutrašnje nenatkriveno dvorište u kojem se nekada nalazio glavni oltar. Na unutrašnjoj strani zidova mogu se pronaći i slikovni prikazi ciklusa Sunca i Venere, vrlo važni aspekti majanske astrologije. Osim glavne, postoji još jedna, dobro očuva piramida, a na objema se nalaze hijeroglifski natpisi.

Pretpostavlja se da je Chacchoben bio jedan od glavnih središta na području regije Petén. Uspoređujući arhitektonski stil konstrukcije, zaobljene rubove piramida i njihove nagibe, znanstvenici tvrde da taj stil gradnje više sliči piramidama na području sjevernog Belizea, nego sjevernog Yucatana, središta majanske civilizacije. Neke od čudesnih karakteristika su i monolitni kružni oltari, od kojih se na glavnom može vidjeti “izgriženi” hijeroglifski tekst. Uz dvije osnovne piramide postoji još uvijek mogućnost postojanja velikih sakrivenih konstrukcija koje čekaju svjetlo dana. Prva plemena doselila su se na ove prostore u kasnom predklasičnom razdoblju (otprilike 200 godina pr.K.) i formirala mala naselja oko jezera dok su se početkom klasičnog perioda počele graditi palače i glavna središta poglavara. Otkrićem poljoprivredne djelatnosti, Maye su prekinule nomadsku tradiciju, započele normalan život te postavile temeljnu bazu za razvoj budućih civilizacija.

Kukuruz, ne samo da je bio osnova majanske prehrane, već i krucijalni dio njihove religije. Prema njihovom vjerovanju Bog je, naime, iz trećeg pokušaja, stvorio čovjeka iz kukuruza. Kroz klasično razdoblje (380-980g.) civilizacija Maya doživjela je svoj procvat i tada se većina plemena udružila, započela stvarati novi život na jednom mjestu, počela koristiti samo jedan numerički i pisani sustav hijeroglifa na temelju znanja koja su im prenijeli Olmeci te jedinstven način obrade zemljišta. Ukupno dvanaest plemena živjelo je u različitim dijelovima Amerike poput Chiapasa na zapadnoj granici Guatemale ili Yucatanske skupine. No, najvrijedniji ostaci civilizacije pripadaju guatemalanskoj skupini koja je iza sebe ostavila vrlo značajnu Svetu knjigu, Popul Vuh, „knjigu vijeća“ zajednice poglavara naroda Quiche. Drevna knjiga pisana je mitološkim jezikom, neopterećenim kronologijom i tumačenjem događaja i govori o samim počecima stvaranja svijeta i čovjeka. Za proučavanje civilizacije Maya sačuvano je mnogo spomenika materijalne kulture, ali vrlo malo djela duhovnog stvaralaštva. Različita plemena sa sobom su donijela i različite dijalekte koji su se u klasičnom peridu također stopili u jedinstveni majanski jezik. Pleme prije Maya, znameniti Olmeci, utemeljili su drevnu znanost, posebno astronomiju i njihova umijeća su Maye nakon ujedinjavanja doveli do vrhunca. Poznato je, naime, da su Maye već u ono vrijeme izračunali kalendarsku godinu od 365 dana. Osim spomenutog, sastavili su i Sorkin, religijski kalendar (20 mjeseci od 30 dana) čije su značajke i proračune poznavala samo trojica izabranih. Pomoću tog kalendara izračuvala su se rađanja kraljeva, Bogova, pratio horoskop koji je njima predstavljao vrlo vrijednog i preciznog pokazatelja karakteristika i sposobnosti pojedinca koji je svojim osobinama trebao pridonijeti zajednici. Mayanski proračuni su bili izuzetno točni, precizniji rezultati nisu dobiveni ni u 20. stoljeću. Po njihovim proračunima propast svijeta će nastupiti 2012. godine po našem kalendaru, kada će se iscrpiti sve kombinacije velikog ciklusa dugačkih brojeva.

Maye su također imale vrlo razrađeni klasni sustav (kralj svećenik, njegovi nasljednici, bogataši (trgovci), ratnici, zanatlije i seljaci kojih je bilo najviše) i ako je spadao u treću klasu, pojedinac je vrlo teško mogao postati ratnikom, osim ako njegov horoskop nije pokazao drukčije. Vrlo važan kalendar je i Solarni kalendar, od 18 mjeseci od kojih se svaki sastoji od 20 dana. Kada bi zbrojili dane i mjesece godina bi imala 360 dana. Maye su imale poseban mjesec koji se sastojao od 5 dana kojih su shvaćali kao poklon Bogova kojima se su predavali kroz različite rituale samožrtvovanja. Sva otkrića i informacije zapisivali su se u specijalne majanske knjige koje su sadržavale informacije o brojevima, religijskim ritualnima, astronimiji i povijesti. Tisuće knjiga i bezbroj informacija izgubilo se pod pritiskom pokrštavanja te napredne civilizacije.

Povlastice “Velike Crne Brade”
Mayanski indijanci vjerovali su u život poslije smrti i imali su vrlo jasno razrađenu ideju o tome što se s dušom događa nakon izdaha preminuloga tisućljećima prije Krista. Vjerovalo se da gornji sloj predstavlja raj, središnji Zemlju, a donji podzemni život kojeg su nazivali Mental. Sunce je svakim danom svake godine putovalo istim slojevima i označavalo ekvinocij i solsticij i budući da nakon prolaska kroz podzemlje svakim danom ipak izašlo, tako se vjerovalo da i duša može, nakon prolaska kroz mnoga iskušenja i klopke podzemlja, jednog dana dospjeti u gornji sloj .Vjerovalo se u dualizam dobra i zla, u kojem je jedno bez drugoga nemoguće i nepotpuno (nešto slično jing-jang filozofiji). Mayanski svećenici koji tijekom sakralnih ceremonija uživali su halucinogene droge i upražnjavli vrlo bolne rituale kako bi stekli specifične invokativne vizije i postali otvoreni kanal za direktnu komunikaciju s Bogovima i precima.

Poznati francuski istraživač 19. stoljeća, Augustus Le Plongeon naučio je majanski jezik te im se uspio približiti kao niti jedan istraživač prije njega. Maye su mu dale nadimak „Velika Crna Brada“ i dopustili su mu pristup svetim obredima koje do tada niti jedan stranac nije vidio. Svjedočio je nevjerojatnim fenomenima koje su izvodili mudraci i vračevi na osnovu čega je zaključio da ti „primitivni“ ljudi posjeduju znanja i moći čiji je izvor daleko i nedostižan je gledajući kroz prizmu običnog povjesničara. Pronađeni i odgonetnuti natpisi s ruševina kao majansku pradomovinu navode davno potonuli kontinent Mu koji je Le Plongeu poistovjetio s drevnom Atlantidom i naveo Maye kao začetnike velike civilizacije Indije, Mezopotamije i Egipta, čija su različita svjedočanstva opisana u mnogim knjigama koje obrađuju mitološke momente kroz sustav analogije.

Rađanje nove religije
Vrlo dugo, jedini izvor informacija o drevnim kulturama i dostignućima bila su pristrana izvješća svećenika koji su zajedno s brutalnim konkvistadorima osvajali majanska područja i bili glavnim uzrokom brojnih predrasuda u razumijevanju drevne civilizacije iz jednostavnog straha od nepoznatog i nerazumljivog. To je i jedan od razloga zbog čega je kultura Maya i danas u mnogim svojim segmentima ostala enigma za povjesničare i etnologe (ako zaobiđemo Dänikenovu teoriju o vanzemaljcima). Konkvistadori su s urođenicima postupali uglavnom kao i s robljem. Bartolome las Casas u knjizi objavljenoj 1552. godine „Kratko izvješće o uništenju Indija“ tvrdi da je u četrdeset godina od posljedica osvajanja umrlo oko 15 milijuna ljudi. „Indijanski narodi o kojima sad raspravljamo čine ogavne protuprirodne grijehe poput građana Sodome. Jedu ljudsko meso, žrtvuju ljude bogovima i ne odriču se tog zla ni uz upozorenja ako prethodno nisu pokoreni oružjem..“ Španjolci su rušili hramove, spaljivali kodekse, uništavali figure i skulpture bogova kao „vražje“ djelo uvjereni da je Kristijaniziranje moguće samo uništenjem starih božanstava. U povijesnoj osobi Juan Diega, kojeg je Papa Ivan Pavao II. u svetištu Gospe Guadalupske (zaštitnice meksičkog naroda) proglasio svetim, zbog svojih ukazanja predstavlja svjedočanstvo rođenja meksikanskog naroda. Kult Gospe Guadalupske proširio se i zahvaljujući mnogobrojnim čudima koja su joj pripisana, a u histografiji se navodi da je poslije ukazanja Juanu Diegu oko 15 tisuća urođenika svakog tjedna tražilo krštenje i da se u sedam godina nakon ukazanja obratilo oko osam milijuna Indiosa. I kad su urođenici prigrlili katoličanstvo, nad njihovo obraćenje nadvio se crni oblak masonstva i protestantizma koji je dopirao iz Sjedinjenih Država te koji je rezultirao progonom i pokoljem svećenstva. Danas se i dalje vode borbe oko religioznih i socioloških pitanja Meksika čiju glavnu riječ vodi SAD. Bez obzira na veliki utjecaj katoličanstva u zemljama Srednje i Južne Amerike, SAD podupire revolucionarne vlade koje vode kampanju protiv katoličke Crkve. Jednakom bezobzirnošću crpe prirodna bogatstva i blaga uz pomoć kojih bi neke od zemalja mogle živjeti u blagostanju. U Meksiku SAD pokazuje najveći interes prema izvorima petroleja, budući je poznato da ta država ima najveće i najbogatije izvore u svijetu. Zajednički protukatolički front kapitalizma, marksizma i masonstva nije nigdje u svijetu tako jasno izražen kao u suvremenom Meksiku i to ne samo u jedinstvu protukatoličke akcije već i u samom jedinstvenom vodstvu.

Svakodnevno biramo odijevne predmete za različite prilike. Iako nas mudra izreka uči da odijelo ne čini čovjeka, mnogo vremena provodimo tražeći dobitne modne kombinacije. Da bi vam olakšali izbor evo i nekoliko korisnih modnih savjeta. Kako dobiti efekat dužih nogu? Ukoliko spadate u kategoriju niskih žena vjerujte da uz par trikova možete izgledati mnogo više nego što zapravo jeste. Nosite dugačke ogrlice, kraće kragne i kombinirajte kontrastne boje. Izaberite žutu i ljubičastu ili čak klasičniju kombinaciju crvenu i crnu odjeću. Oko struka stavite kaiš sa dužim krajevima koji će vam padati niz nogu. Takođe, kada budete birali obuću birajte onu sa što manje kaiševa oko članaka.

Visoke žene trebale bi nositi slojevitu odjeću. Obucite topić preko majica ili dužu tuniku preko sukanja. Oko struka remen i neka kraća ogrlica je ono što će vas vizualno skratiti. Za visoke osobe nisu ni previše kratke ini previše duge suknje. Dakle, ona pristojna dužina do koljena će vrlo lijepo izgledati na ženama ovakve građe.

Žene sa tijelom u obliku kruške, koje imaju jače bokove, trebale bi nositi svjetlije boje za gornji dio tijela a tamnije suknje ili hlače. Haljine koje slobodno padaju i prate liniju vašeg tijela najbolja su kombinacija za žene ovakve građe. Također, okomite linije i detalji na odjeći vizualno sužavaju problematične dijelove tijela.

Osobe koje su imaju izraženji gornji dio tijela, takozvani jabučasti oblik, trebaju izbjegavati odjeću s mnogo detalja. Uski krojevi od prozirnog materijala će samo istaknuti nedostatke. Radije se odlučite za svjetlije boje sukanja i hlača, a tamnije majice s V izrezom. Naramenice jednostavno odaberite iz uporabe jer će vas one još više proširiti u gornjem dijelu tijela.

Na kraju ove priče najvažnije je da upoznate svoje nedostatke, da ih zavolite i naučite da se nosite s njima. Samo mali detalj i promjena u stilu vašeg odijevanja može učiniti das se ponosite svojim izgledom. Razmišljajte kada kupujete odjeću o svemu o onome što trebate na tijelu istaknuti a šta prikriti. Nakon ovako birane odjeće sigurno ćete se osjećati zadovoljnije kada se naredni put pogledate u zrcalo.

Nema gore stvari nego slušati nezadovoljnog Amerikanca koji je krstarenje platio 500-tinjak dolara i misli da je time kupio farmu s početka 19. stoljeća sa svim robovima koji su tu samo da bi njemu bilo udobno. Industrija putničkih brodova toliko je preplavila more, da se teško zagledati u ocean i ne vidjeti svjetleće lampice iza kojih zapravo blješti kič i strahovita malograđanština.

Na prvi šok se čovjek nekako unaprijed pripremi, znajući da mu fotografije putničkih brodova s Interneta ili doživljaji poznanika niti približno ne mogu dočarati veličinu i veličanstvenost osjećaja kada s dva kofera staneš ispod „diva“ od 50 metara visine i 300 dužine (što bi odgovaralo veličini zgrade od 11 katova) i čekaš nekoga da dođe po tebe i uvede te u sasvim novi, nepoznati svijet. S jedne strane uznemirujuće, a s druge opustajuće jer znaš da nemaš apsolutno nikakvu kontrolu i da se jednostavno valja prepustiti sudbini. Početke moje fotografske karijere na putničkom brodu, na svu sreću, dijelila je mlada 21-godišnja Marina iz Splita koju su za 10-tak dana prebacili na drugi brod, dok je meni budućnost bila zacrtana na dotičnom Grandeur of the Seas, koji pripada jednoj od najvećih svjetskih cruise kompanija, Royal Caribbean.

Sa svojih 28 brodova i 2 nova u izgradnji RCCL dijeli brodove u tri kategorije, a Grandeur po veličini spada u vision klasu, dok veći „divovi“ spadaju u kategoriju voyager brodova. Grandeur, čija je izgradnja koštala oko 350 milijuna dolara, prima oko 1200 putnika i 700 članova posade. Većina vlasništva kompanije nalazi se u dionicama američkih židova, godišnja zarada broji se u milijardama dolara i ponudom destinacija oni pokrivaju gotovo čitavu zemaljsku kuglu. Kompanija je kupila i svoj privatni otok pod nazivom Labadee, koji se nalazi na sjeveru otočja Haiti. Uz RCCL, Carneval, Holland America i još nebrojeno mnogo cruise kompanija danas je gotovo nemoguće odmarati oči na otvorenoj palubi i promatrati ocean, a da se u kadru ne pojavi neki svjetleći hotel, odnosno mini grad.

Prvi susret s „obećanom zemljom“

Baviti se sa svojevrsnom McDonald´s fotografijom u kojoj se u rezultatima rada pojedinih fotografa u timu ne smije vidjeti različitost, pokušati objasniti gojaznim Amerikancima da je, fotografirajući portrete ispred kičastih platnenih pozadina koje oponašaju posljednju noć na Titanicu, fotoaparat samo preslik postojećeg stanja, a da se za ostalo moraju obratiti estetskoj kirurgiji, čovjeka nekad dovede do ludila. Nema gore stvari nego smješkasti se ženi u najboljim godinama s najgorom mogućom kilažom koja ti preko ramena kaže da će kupiti fotografiju samo ako ju napraviš 20 kila mršavijom. A od toga živiš, a nemaš digitalni fotolaboratorij, već prastare mašine koje moraš prihvatiti kao najveće prijatelje. U samim počecima fotografiranja putnika prilikom ukrcaja, primijetila sam da strahovito puno ljudi sjedi u kolicima te mi se probudilo određeno sažaljenje nad količinom invalida koji krstare oceanom. Zbunjenost koja je na meni bila prilično vidljiva, dešavala se svaki put kad bi određena osoba bez problema ustala iz kolica i namjestila se u neku pozu ispred fotoaparata. Tada sam shvatila da ih je većina toliko lijena da im se ne da hodati ili to tjelesna težina ne dopušta. Stoga je sasvim normalno na cesti u Americi vidjeti hrpu takvih kolica koji se reguliraju dalijanskim upravljačem, sa zapiknutom američkom zastavicom koja strši iza naslona.

Pod povećalom Hrvata

Pa ipak, počeci su najljepši i najintrigantniji. Ako uzmemo u obzir činjenicu da na brodu radi oko 70 posto muškaraca i 30 posto žena u raznim odjelima, tada treba shvatiti i činjenicu da je svaka nova individua ženskog roda pod ogromnim povećalom jednih i drugih. Muški dio vreba novi plijen, dok ženski žustro čuva već stečenu lovinu nakon dugotrajne potrage. Marina i ja otkrile smo te čari kada smo prvi puta otišle na crew party. Kako je lijepo bilo u tom čušpajzu od 56 nacija čuti jedno obično: „Dobro veče.“ Netko te razumije i ti nekoga razumiješ. Prva naša zabava među posadom većinom se sastojala od skrivanja iza povećih leđa Hrvata i držanja noktima za ogradu otvorene palube. Mora da su nam se, promatrajući izraz naših lica, Hrvati itekako u početku smijali. Ono što je zanimljivo kad si u tim situacijama žensko jest, da divni naši državljani točno osjećaju da ti je potrebna njihova zaštita, ali da te u isto vrijeme testiraju kakva si i kod kojeg ćeš se prvo slomiti. I što je najbolje ti to znaš, i pokušavaš sa svima ostati u jednakim odnosima, tako da se nitko u tom smislu ne osjeća privilegiranim. Moram priznati da nikada nisam bila ponosnija na državu i ljude kojima moji korijeni pripadaju. Hrvati na putničkim brodovima rade najodgovornije poslove, odnosno pokreću i održavaju brodove i većina ih radi u makini. Koliko god se nama u Hrvatskoj činilo da smo lijeni ljudi i da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja u kojoj u sred poslovnog dana ne možeš naći slobodno mjesto u kafićima, promijeni situaciju i vidjet ćeš kako smo itekako radišni i disciplinirani kad nas se dobro plati. Prosječan dan bilo kojeg strojara i oficira izgleda otprilike ovako: Dizanje u 6 ili 7 sati i rad na strojevima ili uredu do 12. Pauza za ručak i sat vremena da čovik „ubi oko“ i onda ponovo najmanje do 6 ili 7 (najčešće dulje). Tu su i noćna dežurstva, gvardije, koje se izmijenjuju svaka 4 sata. Tako da je vremena toliko malo koliko je puno odgovornosti, što znači da od svih destinacija u kojima brod pristaje, naši pomorci možda dva puta tijekom ugovora siđu s broda. A kad je u pitanju odgovornost s kojom se oni snose tu se svaki drugi hotelski odjel na brodu može smatrati kompletno nepotrebnim (zabavljači, fotografi, kurpjei, prodavači…).

Brod mora stići u luku na minutu, što znači da motori moraju presti. Jer ako kasni brod, propadaju svi aranžmani putnika koji su se predbilježili na turističke obilaske mjesta i otoka. Tada se mijenja program svih ostalih odjela na brodu. A nema gore stvari nego slušati nezadovoljnog Amerikanca koji je cruise platio 500-tinjak dolara i misli da je time kupio farmu s početka 19. stoljeća sa svim robovima koji su tu samo da bi njemu bilo udobno. Kada netko pomisli na krstarenje oceanom, najčešće pomisli na jet set i šljokice i ekskluzivu društvenog miljea koji bježi od očiju javnosti. Na žalost, radi se o jeftinim aranžmanima koje si može priuštiti svaki Hrvat s prosječnim primanjima, ako izuzmemo troškove avionske karte. Šljokice da, ali jet set i ekskluziva nikako. Industrija putničkih brodova toliko je preplavila samo more, da se teško zagledati u ocean i ne vidjeti svjetleće lampice iza kojih zapravo blješti kič i strahovita malograđanština. Pravilo u principu glasi: ili ćeš dobro zarađivati na cruisevima od 5-7 dana na Karibima gdje se vrtiš u krug (većinom je to Jamaica, Meksiko i svi otoci koji na filmu sa Johnny Deepom izgledaju savršeno, ali u stvarnosti ti se srce stegne kad vidiš sirotinju ljudi i prirodnih ljepota koje se ne daju usporediti s biserom našeg Jadrana). Ili je zarada loša, ali obiđeš pola svijeta kao što se desilo meni (čitava Skandinavija, Engleska, Francuska, Irska, Rusija, Quebec, Kanada, pa onda Bermude, Meksiko, Jamaica itd).

Na prvom mjestu zaštita okoliša

Naravno, s našim pomorcima i strojarima je sasvim druga priča. Oni imaju dosta povoljne ugovore (3 mjeseca na brodu, tri kući) i fiksna plaća im je više nego solidna, no takvi uvjeti zaista pristaju naporu i odgovornosti posla kojeg obavljaju. Svaki član posade dužan je savladati rukovanje protupožarnim bocama za plastiku, papir, drvo, razne kemikalije i elektroničke sustave. Tako da barem jednom tijednom svi sudjeluju u vježbama spašavanja (boat drill) i bez obzira što je to možda jedini dan i vrijeme u tjednu kada imaš prilike izaći s broda, svi moraju biti prisutni. U slučaju bilo kakvog izlijevanja nepoželjnih tvari u more, na svakom RCCL brodu djeluju mobilne BRAVO grupe za sprečavanje širenja mrlja. Na prvom mjestu prioriteta kompanije RCCL nalazi se sustav zaštite okoliša i to najčešće zbog brojnih potencijalnih tužbi čija se odšteta kreće u milijunskim brojkama.

Robovi 21. stoljeća

Kako preko dana, tako i navečer u jedinstvenim situacijama kada se imaju prilike opustiti, naši oficiri su pod povećalom, pogotovo ženskih putnica ako uzmemo u obzir moć koju ima uniforma. Tu svaki član posade treba biti izuzetno oprezan, jer, kako brodske priče kažu, skoro 30 posto gostiju na brod dolaze zbog sudskih tužbi, od kojih je najčešća sexual hurrastmant (seksualno maltretiranje), na što su Amerikanci vrlo osjetljivi. Postoje striktna pravila za posadu, pogotovo oficire, koja ulazak u putnički prostor dozvoljava samo u uniformi i kojima je dužina brade i kose pravilnikom određena u milimetrima. Dok sjediš u uniformi smiješ otkopčati gumb na sakou, no ako želiš uzeti pepeljaru sa susjednog stola, moraš se ponovo zakopčati. Zbog svih tih banalnih detalja, naši oficiri rijetko ulaze u putnički dio i službene uniforme te radije popiju piće u crew baru u radnom odijelu ili kuhaju domaću morsku „spizu“ u makini.

Jedna od najtežih stvari na putničkim brodovima jest zadržati svoju privatnost. U klaustrofobičnim kabinama s krevetima na kat koje dijeliš s cimericom nemoguće je opustiti se ili tuširati ako ste u isto vrijeme u kabini. Doduše, oficirske kabine su dosta veće i imaju najveću privilegiju – prozor, a samim time prirodnu svjetlost u kabini, koja može biti presudna u dnevnom raspoloženju. Kada radi sedam dana u tijednu, od 10 do19 sati na dan, čovjek izgubi pojam o vremenu i senzibilitetu prolaznosti. Dani nekada prolete, a nekada čovjek ne može vjerovati koliko se satova oko njega zaustavilo.

Tvoja prijašnja naobrazba, životno iskustvo i status apsolutno nikoga ne interesiraju. Po statusu i privilegijama jednak si svima, s Amerikancem kojem je ovo bijeg od neuspjeha na tlu i Filipincem koji sa svojom plaćom uzdržava obitelj od deset članova i na brodu ima tri puta bolje životne uvjete nego kod kuće. Najgora mora su početni treninzi koje svatko novi mora proći kad se ukrca na brod. Tipično američko ispiranje mozga. Shvatljivi i korisni su treninzi koji se tiču sigurnosti i situacija u opasnosti. Ali ova etička sprdačina svaku osobu koja je ikada imala svoj identitet navodi na očajnički smijeh. Procedura je slijedeća: “Ako vam pustimo video prilog koji traje pola sata o etici i toleranciji onda ćete svi kao i ostali pripadnici 56 nacija sa smješkom pozdravljati svoga bližnjega i osjetiti tu prekrasnu harmoniju ljudskih rasa“. Realnost je pokazala potpunu neučinkovitost te metode jer se svaka rasa i skupina drži isključivo za sebe. Svi znaju i osjećaju se zatočenima u zatvoru kojeg ne čuvaju ljudski čuvari (osim Nepalaca koji su većinom miroljubiviji od svakog labradora), već zeleni dolari zbog kojih su svi pristali na sve. Sjećam se kad su meni dragi naši pomorci govorili: “Mala možeš sa svima, ali nemoj da se čuje da si s nekim crnim završila.“ Pa ti puštaj video.

Što se krije iza sedam kora

Teško je zamisliti kako su se nekada pomorci snosili s ovakvim situacijama jer je tehnološki napredak gotovo u potpunosti zamijenio ljudski faktor koji se sve više pretvara u nadgledanje, a sve manje u proizvodnju. Budući da je također većinu svojih rođendana dočekao na brodovima, prisjetio se dobrih starih vremena, kada je biti pomorac bilo sasvim drukčiji stil života i posao nego danas. „Mi smo zaista robovi modernog doba. Živimo u svijetu u kojem za demokraciju nema mjesta i gdje čovjek, da bi uopće opstao na ovom poslu mora imati tvrdu kožu kako bi izdržao sve udarce koje prima. Kada primi dovoljno udaraca i kada mu koža dovoljno očvrsne, najčešće on sam počinje udarati sve koji mu se nađu na putu. Danas je puno teže navigavati nego prije. Tehnologija i kompjuterizacija nas je totalno ohladila i pretvorila u parazite (ne samo pomorce). Osjećaji nam postaju konfuzni i ne znamo se ljudski i prirodno prilagođavati običnom ljudskom odnosu. Takav svijet se nije smio desiti pomorcima. I prije je bilo teško navigavati, ali je bio prisutan osjećaj familijarnosti, što je olakšavalo navigaciju pa se u ta vremena ostajalo kudikamo duže na brodu i čovjek se vraćao kući s jednim potpuno različitim unutarnjim osjećajem.“

Dva imena – isto značenje: vrhunski turizam stošesdesetgodišnje tradicije. Zemljopisno Opatija, turistička Opatija, obuhvaća zapravo cijeu Opatijsku rivijeru i njeno zaleđe – Liburniju, kako i danas nazivaju to područje, po Liburnima, ili ilirskom plemenu koje je tu živjelo u predpovijesno doba. Ujedinjuju se njome, na površini od približno 310 četvornih kilometara, dva klimatski i geofizički različita područja: obalni pojas od uvale Preluk do naselja Zagorje i «unutrašnji» dio, uvjetno nazvan opatijskim krasom. Ta dva područja i spaja i razdvaja planina Učka. Sa svoja 1402 metra visine natkrila je cijeu Istru i Kvarner.

Klimatske različitosti Opatijske rivijere posjetitelji mogu osjetiti ovdje za svega petnaestak minuta vožnje automobilom. Najhrabriji se u istome satu mogu okupati u moru i sanjkati na padinama Učke!

Te blagodatne oprečnosti zahvaljuje Opatijska rivijera položaju uz obalu mora, Jadraskog mora koje je tu najdublje zašlo u europski kontinent.

Croatia Gulet – krstarenje hrvatskim morem po najboljim cijenama. Želite na krstarenje a ne znate da ta avantura i nije tako skupa niti rezervirana samo za bogataše? Iduće godine želite na krstarenje i to baš u Hrvatskoj i to baš krstarenje na guletu?

1. YELLOW DIAMOND, Versace. Transparentan, cvijetni miris koji će naglasiti vašu ženstvenost baš kao što bi to dijamanti uradili. Mješavina limuna, cvijeta naranče, kruške, lokvanja te mošusa zaista će vam pomoći da se osjećate kako jedna žena treba da se osjeća- moćno i ženestveno u isto vrijeme. Ovaj parfem dostupan je u bočici od 50 i 90 ml.

2. FORBIDDEN EUPHORIA, Calvin Klein. Miris koji će probuditi strast u vama i svima oko vas. Namjenjen je mlađoj populaciji i opisuje nezavisnu ženu. Sastoji se od mješavine mirisa orhideje i voćnih nota, ali sadrži i note mošusa te kašmira. Vaša zavodljivost s ovim parfemom bit će neizbježna. Parfem je dostupan u bočicama od 50 i 100 ml.

3. EMPORIO ARMANI DIAMONDS BLACK CARAT FOR HER, Giorgio Armani. Miris sačinjen od nota vanilije, frezije, benzoina i ruže.

4. PREPPY PRINCESS, Vera Wang. Parfem koji pripada voćno- drvenoj vrsti u limitiranom broju. Dostupan je u bočici od 50 i 100 ml.

5. LADY MILLION, Pacco Rabanne.Želite li se osjećati kao dama od milion dolara, potrudite se da nabavite ovaj parfem koji će vam u tome i pomoći. Ovim parfemom istaknut ćete svoju senzualnost, vatrenu narav i dominantnost koju ostvarujete gdje god se pojavite. Parfem je dostupan u bočicama od 30, 50 i 80 ml. Reklamno lice je Dree Hemingway.

6. SECRET FANTASY STAR, Avon. Cvijetno- voćna kategorija za mladu damu koja želi da postane zanosna. Mješavina mandarine, jasmina i vanilije će joj pomoći u tome.

7. OUTSPOKEN INTENSE, Fergie. Intenzivan, provokativan i energičan novi parfem cvijetno-voćne kategorije. Dostupan je u bočici od 50 ml.

8. LIGHT BLUE,Dolce & Gabbana. Parfem s kojim ćete se osjećati kao da ste na moru. Osvježavajući miris koji je dobiven mješavinom limete i čempresa podjsetit će vas na ljeto i čist zrak. Dostupan je u količinama od 25, 50 i 100 ml uz prateću liniju za tijelo.

9. LOVE CLOE, Cloe. Nježan i ženstven parfem koji naglašava vašu velikodušnost i spontanost. Sadrži note cvijeta naranče, bibera, irisa, jorgovana, zumbula, malo mošusa itd. Parfem je inspirisan ženstvenošću i ljubavlju, ali je u isto vrijeme i osnažujući.

10. GUILTY, Gucci. Ovaj parfem namjenjen je seksi, glamuroznim, hrabrim i spontanim ženama. Naglašava vašu ženstvenost, ali i provokativnost u isto vrijeme. Ovim opojnim mirisom zavest ćete sve oko sebe gdje god se pojavite i dokazati da ćete učiniti sve kako bi dobili ono što želite.