Chacchoben je relativno novo otkriće kako za turiste tako i lokalno stanovništvo koje će tek početi zarađivati na vrijednim iskopinama / Po majanskim proračunima propast svijeta će nastupiti 2012. godine kada se iscrpe sve kombinacije velikog ciklusa dugačkih brojeva/Ti „primitivni“ ljudi posjeduju znanja i moći čiji je izvor daleko i nedostižan je gledajući kroz prizmu običnog povjesničara.
Tko je god je ikad stupio na meksičko tlo, morao je osjetiti neodoljivu privlačnost i zov posebnih vibracija koje te tjeraju da u njemu ostaneš zauvijek. Zemlja kaktusa, ljute hrane, mariachia, tequile, prekrasnih plaža i zamamne prirode, svake godine spomenutim stereotipovima puni turističku blagajnu u svim dijelovima Meksika iako njegova infrastruktura još uvijek nije ravnomjerno raspoređena na čitavom teritoriju. Jedan od tih dijelova koji se tek upustio u turističku djelatnost je južna obala Meksika i mjesto Costa Maya, još uvijek sačuvana od graditelja gigantskih hotela i već zacrtane turističke budućnosti.
Europski turisti klasično ljetovanje kombiniraju s obilaskom značajnih povijesnih lokaliteta. Kulturno – povijesni privlačni faktori mogu se podijeliti u majanska arheološka nalazišta i spomenike, kolonijalne gradove te tipična majanska sela. Jedno od takvih područja i nalazište majanskih ruševina pod nazivom Chacchoben koje spada u spomenuto područje Costa Maye na južnoj karipskoj obali blizu turističkog središta Cancun. Unutrašnjost područja obrasla je gustom prašumom i tu prirodnu, još uvijek neistraženu idilu povremeno zatekne tipično manje majansko ribarsko selo sagrađeno prije mnogo stoljeća. Chacchoben je relativno novo otkriće kako za turiste tako i lokalno stanovništva koje će tek početi zarađivati na vrijednim iskopinama. Istraživanja područja započela su 1994. godine i od tada su iskopani i raščišćeni najvažniji dijelovi koji čine jezgru čitavog kompleksa koji se proteže kroz 70 hektara zemlje i na kojem se nalaze skupine različitih strukturnih građevina. Novije ruševine Chacchobena (na majanskom „Crveni kukuruz“) obnovili su stručnjaci Nacionalnog Instituta povijesti i antropologije (I.N.A.H.). Godinama je to nalazište bilo u vlasništvu meksičkog zemljoposjednika koji je ograničavao pristup ruševinama i parničio se s vlastima oko zemljišta. Nekoliko naraštaja nije znalo kakvo se blago krije ispod zarasle vegetacije. Kada su započeli otkopavanje, kamioni su nosili zemlju u najbliža sela koju su stanovnici kasnije koristili u poljoprivredi. Spor je rješen tako da nalazište spada u nacionalno zaštićeno područje otvoreno od prošle godine za posjetitelje, sa skromnim snack barom na ulazu, a farmer je sagradio novu kuću odmah do nalazišta s ogromnim poljima mrkve.
Civilizacija nastala iz kukuruza
Chaccoben je sagrađen oko 200. godine prije Krista te spada u staro doba tog područja, a sadašnje građevine datiraju iz 700. godine nakon Krista. Prva piramida je ujedno i najviši objekt u sklopu nalazišta i nedostupna je penjačima zbog potencijalne opasnosti, ruševnosti objekta te uobičajnog vandalizma posjetitelja. Sastoji se od klasičnih karakteristika konstrukcije piramida i sadržava unutrašnje nenatkriveno dvorište u kojem se nekada nalazio glavni oltar. Na unutrašnjoj strani zidova mogu se pronaći i slikovni prikazi ciklusa Sunca i Venere, vrlo važni aspekti majanske astrologije. Osim glavne, postoji još jedna, dobro očuva piramida, a na objema se nalaze hijeroglifski natpisi.
Pretpostavlja se da je Chacchoben bio jedan od glavnih središta na području regije Petén. Uspoređujući arhitektonski stil konstrukcije, zaobljene rubove piramida i njihove nagibe, znanstvenici tvrde da taj stil gradnje više sliči piramidama na području sjevernog Belizea, nego sjevernog Yucatana, središta majanske civilizacije. Neke od čudesnih karakteristika su i monolitni kružni oltari, od kojih se na glavnom može vidjeti “izgriženi” hijeroglifski tekst. Uz dvije osnovne piramide postoji još uvijek mogućnost postojanja velikih sakrivenih konstrukcija koje čekaju svjetlo dana. Prva plemena doselila su se na ove prostore u kasnom predklasičnom razdoblju (otprilike 200 godina pr.K.) i formirala mala naselja oko jezera dok su se početkom klasičnog perioda počele graditi palače i glavna središta poglavara. Otkrićem poljoprivredne djelatnosti, Maye su prekinule nomadsku tradiciju, započele normalan život te postavile temeljnu bazu za razvoj budućih civilizacija.
Kukuruz, ne samo da je bio osnova majanske prehrane, već i krucijalni dio njihove religije. Prema njihovom vjerovanju Bog je, naime, iz trećeg pokušaja, stvorio čovjeka iz kukuruza. Kroz klasično razdoblje (380-980g.) civilizacija Maya doživjela je svoj procvat i tada se većina plemena udružila, započela stvarati novi život na jednom mjestu, počela koristiti samo jedan numerički i pisani sustav hijeroglifa na temelju znanja koja su im prenijeli Olmeci te jedinstven način obrade zemljišta. Ukupno dvanaest plemena živjelo je u različitim dijelovima Amerike poput Chiapasa na zapadnoj granici Guatemale ili Yucatanske skupine. No, najvrijedniji ostaci civilizacije pripadaju guatemalanskoj skupini koja je iza sebe ostavila vrlo značajnu Svetu knjigu, Popul Vuh, „knjigu vijeća“ zajednice poglavara naroda Quiche. Drevna knjiga pisana je mitološkim jezikom, neopterećenim kronologijom i tumačenjem događaja i govori o samim počecima stvaranja svijeta i čovjeka. Za proučavanje civilizacije Maya sačuvano je mnogo spomenika materijalne kulture, ali vrlo malo djela duhovnog stvaralaštva. Različita plemena sa sobom su donijela i različite dijalekte koji su se u klasičnom peridu također stopili u jedinstveni majanski jezik. Pleme prije Maya, znameniti Olmeci, utemeljili su drevnu znanost, posebno astronomiju i njihova umijeća su Maye nakon ujedinjavanja doveli do vrhunca. Poznato je, naime, da su Maye već u ono vrijeme izračunali kalendarsku godinu od 365 dana. Osim spomenutog, sastavili su i Sorkin, religijski kalendar (20 mjeseci od 30 dana) čije su značajke i proračune poznavala samo trojica izabranih. Pomoću tog kalendara izračuvala su se rađanja kraljeva, Bogova, pratio horoskop koji je njima predstavljao vrlo vrijednog i preciznog pokazatelja karakteristika i sposobnosti pojedinca koji je svojim osobinama trebao pridonijeti zajednici. Mayanski proračuni su bili izuzetno točni, precizniji rezultati nisu dobiveni ni u 20. stoljeću. Po njihovim proračunima propast svijeta će nastupiti 2012. godine po našem kalendaru, kada će se iscrpiti sve kombinacije velikog ciklusa dugačkih brojeva.
Maye su također imale vrlo razrađeni klasni sustav (kralj svećenik, njegovi nasljednici, bogataši (trgovci), ratnici, zanatlije i seljaci kojih je bilo najviše) i ako je spadao u treću klasu, pojedinac je vrlo teško mogao postati ratnikom, osim ako njegov horoskop nije pokazao drukčije. Vrlo važan kalendar je i Solarni kalendar, od 18 mjeseci od kojih se svaki sastoji od 20 dana. Kada bi zbrojili dane i mjesece godina bi imala 360 dana. Maye su imale poseban mjesec koji se sastojao od 5 dana kojih su shvaćali kao poklon Bogova kojima se su predavali kroz različite rituale samožrtvovanja. Sva otkrića i informacije zapisivali su se u specijalne majanske knjige koje su sadržavale informacije o brojevima, religijskim ritualnima, astronimiji i povijesti. Tisuće knjiga i bezbroj informacija izgubilo se pod pritiskom pokrštavanja te napredne civilizacije.
Povlastice “Velike Crne Brade”
Mayanski indijanci vjerovali su u život poslije smrti i imali su vrlo jasno razrađenu ideju o tome što se s dušom događa nakon izdaha preminuloga tisućljećima prije Krista. Vjerovalo se da gornji sloj predstavlja raj, središnji Zemlju, a donji podzemni život kojeg su nazivali Mental. Sunce je svakim danom svake godine putovalo istim slojevima i označavalo ekvinocij i solsticij i budući da nakon prolaska kroz podzemlje svakim danom ipak izašlo, tako se vjerovalo da i duša može, nakon prolaska kroz mnoga iskušenja i klopke podzemlja, jednog dana dospjeti u gornji sloj .Vjerovalo se u dualizam dobra i zla, u kojem je jedno bez drugoga nemoguće i nepotpuno (nešto slično jing-jang filozofiji). Mayanski svećenici koji tijekom sakralnih ceremonija uživali su halucinogene droge i upražnjavli vrlo bolne rituale kako bi stekli specifične invokativne vizije i postali otvoreni kanal za direktnu komunikaciju s Bogovima i precima.
Poznati francuski istraživač 19. stoljeća, Augustus Le Plongeon naučio je majanski jezik te im se uspio približiti kao niti jedan istraživač prije njega. Maye su mu dale nadimak „Velika Crna Brada“ i dopustili su mu pristup svetim obredima koje do tada niti jedan stranac nije vidio. Svjedočio je nevjerojatnim fenomenima koje su izvodili mudraci i vračevi na osnovu čega je zaključio da ti „primitivni“ ljudi posjeduju znanja i moći čiji je izvor daleko i nedostižan je gledajući kroz prizmu običnog povjesničara. Pronađeni i odgonetnuti natpisi s ruševina kao majansku pradomovinu navode davno potonuli kontinent Mu koji je Le Plongeu poistovjetio s drevnom Atlantidom i naveo Maye kao začetnike velike civilizacije Indije, Mezopotamije i Egipta, čija su različita svjedočanstva opisana u mnogim knjigama koje obrađuju mitološke momente kroz sustav analogije.
Rađanje nove religije
Vrlo dugo, jedini izvor informacija o drevnim kulturama i dostignućima bila su pristrana izvješća svećenika koji su zajedno s brutalnim konkvistadorima osvajali majanska područja i bili glavnim uzrokom brojnih predrasuda u razumijevanju drevne civilizacije iz jednostavnog straha od nepoznatog i nerazumljivog. To je i jedan od razloga zbog čega je kultura Maya i danas u mnogim svojim segmentima ostala enigma za povjesničare i etnologe (ako zaobiđemo Dänikenovu teoriju o vanzemaljcima). Konkvistadori su s urođenicima postupali uglavnom kao i s robljem. Bartolome las Casas u knjizi objavljenoj 1552. godine „Kratko izvješće o uništenju Indija“ tvrdi da je u četrdeset godina od posljedica osvajanja umrlo oko 15 milijuna ljudi. „Indijanski narodi o kojima sad raspravljamo čine ogavne protuprirodne grijehe poput građana Sodome. Jedu ljudsko meso, žrtvuju ljude bogovima i ne odriču se tog zla ni uz upozorenja ako prethodno nisu pokoreni oružjem..“ Španjolci su rušili hramove, spaljivali kodekse, uništavali figure i skulpture bogova kao „vražje“ djelo uvjereni da je Kristijaniziranje moguće samo uništenjem starih božanstava. U povijesnoj osobi Juan Diega, kojeg je Papa Ivan Pavao II. u svetištu Gospe Guadalupske (zaštitnice meksičkog naroda) proglasio svetim, zbog svojih ukazanja predstavlja svjedočanstvo rođenja meksikanskog naroda. Kult Gospe Guadalupske proširio se i zahvaljujući mnogobrojnim čudima koja su joj pripisana, a u histografiji se navodi da je poslije ukazanja Juanu Diegu oko 15 tisuća urođenika svakog tjedna tražilo krštenje i da se u sedam godina nakon ukazanja obratilo oko osam milijuna Indiosa. I kad su urođenici prigrlili katoličanstvo, nad njihovo obraćenje nadvio se crni oblak masonstva i protestantizma koji je dopirao iz Sjedinjenih Država te koji je rezultirao progonom i pokoljem svećenstva. Danas se i dalje vode borbe oko religioznih i socioloških pitanja Meksika čiju glavnu riječ vodi SAD. Bez obzira na veliki utjecaj katoličanstva u zemljama Srednje i Južne Amerike, SAD podupire revolucionarne vlade koje vode kampanju protiv katoličke Crkve. Jednakom bezobzirnošću crpe prirodna bogatstva i blaga uz pomoć kojih bi neke od zemalja mogle živjeti u blagostanju. U Meksiku SAD pokazuje najveći interes prema izvorima petroleja, budući je poznato da ta država ima najveće i najbogatije izvore u svijetu. Zajednički protukatolički front kapitalizma, marksizma i masonstva nije nigdje u svijetu tako jasno izražen kao u suvremenom Meksiku i to ne samo u jedinstvu protukatoličke akcije već i u samom jedinstvenom vodstvu.