Teleskop fokusira zvjezdanu svjetlost. Okular čini isto, ali budući da teleskop prikuplja više svjetlosti, slika je svjetlija i detaljnija. Prvi teleskopi koristili su konkavnu leću za fokusiranje svjetlosti. Zovu se refraktivni teleskopi jer je svjetlost savijena, “prelomljena” od stakla. Primjer: povećalo. Leća koncentrira sunčevu svjetlost. Kad se fokusira, gustoća je dovoljno velika da zapali papir ili pertle.
Zapravo, leća stvara malu sliku Sunca (ili drugog izvora svjetlosti) u “žarišnoj ravnini”. Pokušajte s povećalom i stolnom lampom. Leća teleskopa također stvara sliku predmeta koji se promatra u žarišnoj ravnini. Za detaljnu sliku potrebno je koristiti povećalo (okular).
Dva glavna elementa loma: leća objektiva za fokusiranje svjetlosti i okular (okularni) za promatranje slike. Obično na oba kraja cijevi. Nedostatak loma: fokus se malo razlikuje u različitim bojama, pa se zvijezde čine okružene bojom (kromatska aberacija).
Isaac Newton izumio je refleksni teleskop 1668. godine. Fokuser svjetla koristio je konkavno zrcalo umjesto leće, a pogreška u boji je uklonjena. Ogledalo teleskopa uvijeno je poput zrcala za brijanje. Također stvara sliku svjetlosti u žarišnoj ravnini. Možete pregledati kupaonsku svjetiljku.
Ostale prednosti zrcala: 1) Zahtijeva samo jednu ravnu površinu. 2) Budući da se može podupirati straga, može se proizvesti i veći bez davanja struka. Zbog toga su svi veliki teleskopi reflektirajući. Najveći reflektor s lećom od 102 cm izrađen je na zvjezdarnici Yerkes blizu Chicaga (1897.).
Mala ravna ogledala mogu se dodatno koristiti za ugodno gledanje, ali glavno načelo teleskopa uvijek je Objective + okular (ili kamera). Teleskop bi trebao biti postavljen za stabilan postolje, a idealno bi bilo da zvijezdu na nebu koja se pomiče prati dok se Zemlja okreće.
Ekvatorijalni nosač: Lako ga je pratiti, ali glomazan. Ugradnja sub-azimuta: Kompaktan, ali računalno upravljan za istovremeno praćenje oko dvije osi.